Suha usta nisu sitnica. Bez sline hrana se teže guta, zubi brže propadaju, a govor i spavanje postaju mučni. Pogađa oboljele od raka glave i vrata nakon zračenja, ljude sa Sjögrenovim sindromom, dijabetičare i starije.
Golnaz Golnarnik sa Sveučilišta u Oslu tražila je što se u samoj stanici lomi. Rad je objavljen u časopisu Biochemistry and Biophysics Reports.
Gdje puca
Krivac je oksidacijski stres, stanje u kojem se reaktivni oblici kisika nakupljaju brže nego što ih antioksidansi stignu neutralizirati. Oštećuju dijelove stanice i razbijaju signalizaciju kalcijem.
Taj signal pokreće lučenje sline. Kad se poremeti, žlijezda može biti čitava, a ipak ne raditi.
Dvije žlijezde, dva ishoda
Doušna žlijezda, ona uz uho, pokazala se osjetljivijom. Kod nje je pao broj dijelova koji sudjeluju u signalizaciji kalcijem.
Podčeljusna žlijezda bolje se držala. Održala je signal i pojačala vlastitu antioksidacijsku obranu. Analiza je rađena na staničnim linijama štakora, metodama proteomike i metabolomike.
Čemu to vodi
Ako se obrana stanice može ojačati, ili signal kalcijem sačuvati, žlijezda bi zračenje mogla preživjeti u funkciji. Golnarnik to i navodi kao cilj.
Do lijeka je put dug, jer je riječ o staničnim linijama, ne o bolesnicima. Praktična vrijednost je u tome što se sad zna koju žlijezdu treba štititi prvu, a to je podatak koji planiranje zračenja može uzeti u obzir odmah.
