Voditelj proizvoda piše specifikaciju, dizajner crta, programer izvodi, voditelj projekta drži rokove. Ta podjela, tvrdi Andrew Ng, više ne stoji.
U izdanju The Batcha od 11. rujna piše da programer koji dobro vlada AI alatima sve češće sam odlučuje što se gradi. Razlog navodi jednostavan: kad jedna osoba uz alat napravi posao za koji je prije trebao tim, čekanje na tuđu odluku postaje najsporiji dio posla.
Za IT u regiji to znači da se opis radnog mjesta mijenja brže nego oglasi za posao.
Četiri područja
Prvo je vođenje same izgradnje: stalna odluka što je sljedeće, isporuka u malim komadima i procjena kada pitati korisnike, a kada napraviti tehnički pokus.
Drugo je osjećaj za proizvod. Tu ulaze stvari koje programeri obično ne uče, od razumijevanja potreba korisnika i osnovnog dizajnerskog ukusa do poslovne računice, veličine tržišta i odnosa prihoda i troška.
Treće je komunikacija, jer posao izlazi iz koda i dolazi u dodir s marketingom, financijama i pravnicima. Ng dodaje da većina ljudi, uključujući one koji vode tvrtke, još ne razumije što je s AI-jem moguće. Tu nastaje prostor za nekoga tko zna i jedno i drugo.
Četvrto je vlasništvo nad poslom: uočiti problem, predložiti rješenje, provesti ga, a uspjeh mjeriti stvorenom vrijednošću umjesto brojem obavljenih zadataka.
Protuargument koji izostaje
U pismu nema nijedne brojke. Nema istraživanja o tome koliko se opisa radnih mjesta promijenilo ni koliko je tvrtki ukinulo podjelu na voditelja proizvoda i programera. Ng usto na istom mjestu nudi tečajeve iz svega nabrojanog.
Ne spominje ni ono što svatko tko je radio u većoj firmi zna: podjela uloga ne postoji samo zbog brzine nego i zbog odgovornosti. Tamo gdje netko mora potpisati odluku, neće nestati jednako brzo.
Prvi stvarni pokazatelj neće biti ovakva pisma nego oglasi za posao.
