Biološka ugljična pumpa je naziv za put kojim ugljik iz površinskog sloja mora završi u dubini, gdje ostaje stoljećima. Dosad se računalo da taj posao rade veće alge, jer brže tonu.
Mjerenja do tisuću metara dubine u Južnom kineskom moru daju drukčiju sliku. Oko 66 posto ugljika koji stigne do dubine potječe od cijanobakterija, među najmanjim stanicama u moru.
Zašto male stanice pobjeđuju
Ugljik iz mikroalgi se putem prema dolje najvećim dijelom izgubi, jer ga bakterije usput razgrade. Ugljik iz cijanobakterija ne.
Razlog je način na koji se pakira. Te se stanice slijepe u veće nakupine koje u sebi nose i mineralna zrnca, pa tonu brže i teže se razgrađuju. Veličina same stanice pokazala se manje važnom od toga u čemu putuje.
Što to znači za modele
Rad je objavljen u časopisu AGU Advances. Modeli koji računaju koliko ugljika more sprema oslanjaju se na pretpostavku o udjelu velikih algi, pa ih ovaj nalaz traži preračunati.
Pitanje je i kako će se pumpa ponašati dok se more zagrijava, jer cijanobakterije i alge na toplinu ne reagiraju jednako. Mjerenja su zasad iz jednog mora, pa je prvi sljedeći korak provjera u drugim.
