Psi u neprekidnom govoru lakše prepoznaju riječi kad ih određuju suglasnici nego kad ih određuju samoglasnici. Takva sklonost suglasnicima dosad je bila poznata samo kod ljudi. Rezultat je objavljen u časopisu Science.
Istraživanje je proveo laboratorij za komunikaciju na Etološkom odsjeku sveučilišta ELTE u Budimpešti. Sudjelovalo je 20 pasa i 20 ljudi, a istraživači su im elektrodama na koži glave (EEG) mjerili električnu aktivnost mozga.
Kako je pokus izgledao
Svi su slušali niz slogova bez stanki, u kojem su se izmjenjivali suglasnici i samoglasnici. Jedan niz bio je složen od riječi određenih suglasnicima, drugi od riječi određenih samoglasnicima, a treći bez ikakvog uzorka.
Mozak i kod pasa i kod ljudi najbolje se uskladio s ritmom riječi građenih oko suglasnika. Oko 400 milisekundi nakon početka takve riječi pojavila se posebna promjena u signalu, i to samo za taj niz.
U čemu se razlikuju
Psi nisu prepoznali riječi određene samoglasnicima i slog su obrađivali kao najmanju jedinicu. Ljudi govor razlažu na pojedine glasove.
Attila Andics, dopisni autor rada, kaže da rezultati upućuju na to da redovito slušanje govora možda i samo mijenja rad mozga, bez urođene sposobnosti za jezik.
