Superionski led je stanje vode u kojem se kisik drži čvrste rešetke, a vodikove jezgre kroz nju putuju kao da su tekućina. Nastaje pri tlakovima i temperaturama kakvih na površini Zemlje nema, ali kakvi vladaju u unutrašnjosti Urana i Neptuna.
Skupina koju vodi Alexis Forestier iz francuskog Povjerenstva za alternativne energije i atomsku energiju dobila je novi oblik tog leda, s heksagonskim gustim slaganjem. Rad je izašao u Physical Review Lettersu.
Kako se to izvodi
Uzorak se stisne između dvaju dijamanata u napravi koja se zove dijamantna preša. Tlak je prešao 200 gigapaskala, više od dva milijuna puta iznad tlaka zraka na Zemlji. Grijanje laserom podiglo je temperaturu na oko 1800 kelvina.
Struktura se očitava rendgenskom difrakcijom, u europskom postrojenju za sinkrotronsko zračenje u Grenobleu.
Zašto to mijenja sliku planeta
Dosad poznati oblik superionskog leda imao je plošno centriranu rešetku. Novi se od njega razlikuje po električnim i mehaničkim svojstvima.
Upravo se superionskom ledu pripisuje neuredno magnetsko polje Urana i Neptuna, koje nije usmjereno kao Zemljino nego stoji nakrivo i pomaknuto od središta. Ako se vodik kroz rešetku kreće drukčije nego što se računalo, mijenjaju se i modeli koji to polje objašnjavaju.
Ni jedan ni drugi planet nije dobio vlastitu sondu nakon prolaza Voyagera 2 osamdesetih, pa se njihova unutrašnjost i dalje prvenstveno rekonstruira iz ovakvih pokusa.
