Studija objavljena u Natureu krajem srpnja, o kojoj je Science News pisao 10. rujna, pokazuje da su klimatske promjene u posljednjem stoljeću prenijele malariju s jednog dijela Afrike na drugi, umjesto da su je posvuda pojačale.
To je važno zato što se malarija u javnoj raspravi obično spominje kao primjer bolesti koja se zbog zatopljenja jednostavno širi. Podaci govore o nečem složenijem, a razlika je praktična: mjere se moraju slati tamo gdje rizik raste, a ne ravnomjerno.
Brojke
Za razdoblje od 1901. do 2014. istraživači procjenjuju neto porast prijenosa malarije u podsaharskoj Africi od 0,5 posto, što je otprilike jedan slučaj više na tisuću djece. Ispod tog prosjeka kriju se suprotni smjerovi. U istočnoj i južnoj Africi porast je znatan, a u Etiopskom gorju doseže osam dodatnih slučajeva na tisuću djece. U zapadnoj Africi prijenos je pao za jedan do dva posto, oko četiri slučaja manje na tisuću djece.
Za budućnost, pri scenariju zatopljenja od 2,7 stupnja, model predviđa pad prijenosa u podsaharskoj Africi od oko dva posto kroz sljedećih 85 godina.
Kako je mjereno
Skupina koju vodi Colin Carlson, uz Romarica Odoulamija sa sveučilišta u Cape Townu, koristila je uzorke krvi prikupljane više od stoljeća i na njima gradila modele koji povezuju učestalost malarije kod djece s temperaturom i oborinama. Rezultat se zatim uspoređivao sa zamišljenim svijetom bez klimatskih promjena.
Što ovo ne kaže
Cyril Caminade upozorava na ono što je najvažnije za tumačenje: na prijenos malarije daleko više utječu mjere suzbijanja nego klima. Mreže, lijekovi i prskanje mijenjaju brojke jače od nekoliko postotaka koje donosi zatopljenje. Rezultati su usto modelska procjena, ne izravno mjerenje, i ovise o pretpostavkama ugrađenim u model.
Što pratiti
Zanimljivo će biti prilagođavaju li zdravstveni sustavi u istočnoj Africi mjere prema ovakvim predviđanjima. Studija je korisna tek ako promijeni gdje se šalju mreže i lijekovi.
