Foraminifere su jednostanični morski organizmi koji grade vapnenačku kućicu u obliku zavojnice. Zavojnica se namata lijevo ili desno, kao školjka puža. U fosilnom zapisu taj se smjer povremeno preokrene, i to kod cijele vrste odjednom, na svim oceanima.
Bridget Wade sa Sveučilišnog koledža u Londonu složila je podatke iz pet desetljeća takvih mjerenja i objavila ih u PNAS-u. Zapis seže 56 milijuna godina unatrag.
Preokreti koji se ne poklapaju s klimom
Vrsta Pulleniatina obliquiloculata mijenjala je smjer svakih nekoliko tisuća godina, sve dok se prije 860.000 godina nije ustalila. Druge vrste, poput Globorotalia scitula, drže svoj smjer mnogo dulje.
Standardno objašnjenje bilo je da je smjer odgovor na temperaturu mora, pa su se preokreti koristili kao termometar za davnu klimu. Wade i suradnici pokazuju da se preokreti i klimatski zapisi ne slažu dovoljno dobro da bi to stajalo.
Slučajni biljeg, ne uzrok
Novo objašnjenje kaže da smjer zavojnice sam po sebi ništa ne znači. Unutar onoga što se pod mikroskopom čini jednom vrstom kriju se genetski različite skupine, koje su Kate Darling sa Sveučilišta u Stirlingu i Yurika Ujiié s japanskog Sveučilišta Kochi razdvojile analizom DNK.
Kad jedna od tih skupina stekne prednost, morske je struje raznesu svijetom u kratkom roku. Ako se ta skupina namata suprotno od prethodne, u sedimentu ostane nagli preokret. Zavojnica je onda samo biljeg koji se vidi, a događaj je zamjena populacije.
Što ostaje nejasno
Ne zna se zašto neke vrste uopće razviju jak nagib na jednu stranu, ni kakvu prednost skupina koja preuzme ocean zapravo ima. Sinteza rješava pitanje čemu preokreti ne služe, a mjerenja smjera zavojnice u starim radovima o klimi time gube dio težine koju su imala.
