Zemljin Mjesec svake se godine udalji oko četiri centimetra, jer se Zemlja vrti brzo i u istom smjeru u kojem Mjesec kruži. Venera je drukčija. Okrene se oko sebe za 243 zemaljska dana, i to u suprotnom smjeru.
Astrofizičar Stephen Kane sa Sveučilišta Kalifornije u Riversideu izračunao je što bi to značilo za mjesec u orbiti oko Venere. Plimne sile ne bi ga gurale van, nego prema planetu.
Što pokazuje model
Kane je simulirao mjesece od pola mase Zemljina Mjeseca do deset puta veće. U gotovo svim slučajevima ishod je bio isti. Rekao je da je mjesec pao na Veneru, i to brže što je bio teži.
Rad ne tvrdi da je Venera ikad imala mjesec. Pokazuje samo da, ako ga je imala, nije mogao ostati zauvijek.
Zašto je to zanimljivo
Isti račun vrijedi i za planete oko drugih zvijezda koji se okreću sporo, a inače nalikuju Zemlji. I oni bi mogli izgubiti svoje mjesece.
Kane to za kandidate koji izdaleka izgledaju kao Zemljini blizanci naziva uznemirujućim ishodom. Rad je objavljen u časopisu The Astrophysical Journal.
