Obične uholaže klone se otvorene vode. One u kojima živi oblić Mermis nigrescens rade suprotno: kad crv odraste, kukac krene prema vodi, a crv iz njega izađe ravno u nju. Tim sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu sada je pratio koji se geni pritom pale i gase u obje životinje.
Crvu treba voda ili vrlo vlažno tlo da napusti domaćina, ne isuši se i razmnoži. Biolozi o zaraženim kukcima koji traže vodu pišu više od 140 godina. Kako parazit to postiže, i dalje se slabo zna, iako su dvije nesrodne skupine parazita, ovi oblići i strunaši, došle do istog trika.
Bijeg uživo
Istraživači su uholaže skupili u botaničkom vrtu u Dunedinu i držali ih u laboratoriju. Uzorke su uzimali u četiri trenutka: bez zaraze, u ranoj zarazi, u kasnoj zarazi i tijekom samog bijega. U ranoj zarazi crv je bio kraći od 2 milimetra, u kasnoj dug 7 do 9 milimetara.
Da uhvate bijeg, promatrali su uholaže pokraj male posude s vodom, u mraku i pod crvenim svjetlom, po pet do šest sati. Čim bi crv izašao u vodu, obje su životinje odmah zamrznuli.
Tisuće gena
Tim je koristio RNA sekvenciranje, metodu koja očitava koji su geni u tkivu aktivni. U uholaži je našao 12.876 aktivnih gena, a u crvu 9.722. Kroz sve faze 673 gena uholaže postala su aktivnija, a 593 manje aktivna. U crvu ih je 2.672 poraslo, a 2.293 palo.
Tijekom bijega uholaža je pojačala gene za prijenos signala i osjete. Crv je pojačao gene za prijenos i izlučivanje tvari. Kod obje životinje mnogi od pojačanih gena dijele isto mjesto na DNK-u na koje se vežu proteini GATA, koji uključuju gene.
Tragovi, a ne uzrok
Autori nude popis kandidata, gena i putova, a ne dokazan mehanizam. Promjene se uklapaju u sliku crva koji upravlja domaćinom, ali ne pokazuju što uholažu izravno tjera u vodu.
Taj korak i dalje nedostaje.
