Svemirski teleskop James Webb u gotovo svakoj snimci ranog svemira hvata sitne crvene objekte. Zauzimaju jedan piksel, a sjaje kao cijele galaktike. Astronomi ih od 2023. zovu malim crvenim točkama.
Što su, zasad nije sigurno. Anna-Christina Eilers s MIT-a kaže da se struka oko toga jako polarizirala.
Crne rupe iza prašine
Većina astronoma isprva ih je smatrala supermasivnim crnim rupama u središtima galaktika. Crvenu boju objašnjavali su prašinom koja upija plavu svjetlost.
Roberto Maiolino i Piero Madau i dalje zastupaju to tumačenje. Smatraju da je crvenilo posljedica kuta iz kojeg se objekt vidi, a Webb bilježi i male plave točke, koje bi mogle biti iste crne rupe gledane s druge strane.
Zvijezde s crnom rupom
U ožujku 2025. tri su skupine predložile drugo objašnjenje, među njima one koje vode Anna de Graaff s Instituta Max Planck i Rohan Naidu sa Sveučilišta na Havajima. Oko crne rupe bila bi golema ovojnica vodika, desetke puta šira od cijelog Sunčeva sustava.
Crna rupa u sredini davala bi energiju, a izvana bi objekt izgledao kao zvijezda s površinom od oko 5000 kelvina. Vodik bi zaustavljao rendgensko zračenje, pa ga teleskopi ne bi vidjeli. De Graaff to opisuje kao neuredan sustav u kojem tvar istodobno odlazi i pada natrag.
Što ide u prilog kome
Vadim Rusakov sa Sveučilišta u Manchesteru pokazao je da široke linije vodika može objasniti raspršenje na elektronima, a ne brzo rotirajući plin. Dale Kocevski s Colby Collegea našao je naznake da crvenih točaka s vremenom ima sve manje, što odgovara zvijezdama koje odbacuju vodikovu ovojnicu.
Naidu i suradnici u rujnu su iznijeli procjenu da bi skrivene crne rupe imale do milijun Sunčevih masa. Točke bi, prema tom modelu, trebale postajati rjeđe kad je svemir stariji od dvije do tri milijarde godina.
Kocevski kaže da sumnja kako su obje strane djelomično u pravu.
