Zvijezde skrivene u prašnjavom oblaku postaju vidljive na novom infracrvenom prikazu NGC 7129. Snimku teleskopa James Webb NASA je objavila 6. listopada te ponovno istaknula 20. listopada. Područje je udaljeno oko 3300 svjetlosnih godina.
Prikaz nije samo skup svijetlih točaka. Zvijezde u nastajanju izbacuju materijal u okolinu. Mlazovi i udarni valovi pokazuju kako se takvi objekti povezuju s oblakom u kojem se razvijaju.
Prašina ih može zakloniti teleskopima koji opažaju vidljivu svjetlost. Webbova osjetljivost na infracrvene valne duljine omogućuje proučavanje struktura skrivenih iza dijela tog materijala.
Boje prenose fizičke podatke, ali nisu prirodan prizor za ljudsko oko. NASA zlatno područje povezuje s vrućim atomskim vodikom. Crveno označava hladniji molekularni vodik koji zagrijavaju udarni valovi iz skrivenih protozvijezda, objekata u procesu nastajanja.
Blizu središta nalazi se LkH(alpha) 234. Prema NASA-inu opisu, ta zvijezda ima približno pet do osam Sunčevih masa. Uglavnom je završila prikupljanje materijala te se steže pod djelovanjem gravitacije.
Izražene šiljke oko sjajnih zvijezda također treba pravilno čitati. Riječ je o difrakcijskom uzorku koji stvara optika teleskopa, a ne o dugim strukturama koje izlaze iz zvijezda.
Zvijezde u istom području pritom nisu sve u istoj razvojnoj fazi.
Jedan kadar tako povezuje skrivene zvijezde, osvijetljeni plin i istjecanje materijala. Crvene strukture bilježe aktivnost unutar prašine.
