Mlazovi koje izbacuju supermasivne crne rupe griju i osvjetljavaju plin daleko izvan vidljivog dijela svojih galaktika, i to upravo u smjeru u kojem pucaju. Pokazali su to astronomi s Državnog sveučilišta Arizona i indijskog instituta Raman u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Oko svake galaktike nalazi se golem oblak plina, cirkumgalaktički medij, koji se proteže 10 do 20 puta dalje od njezina vidljivog dijela. Iz tog plina nastaju nove zvijezde. Kad ga mlaz zagrije i uzburka, zvijezde teže nastaju, pa crna rupa tako može odlučiti hoće li galaktika i dalje stvarati zvijezde.
„Crna rupa nevjerojatno je malena u usporedbi s galaktikom, ali njezin utjecaj može doseći stotine tisuća svjetlosnih godina”, kaže Namrata Roy s instituta Raman.
Svjetlo iz pozadine
Autori su iskoristili 324 para u kojima se udaljeni kvazar na nebu nalazi pokraj radiogalaktike. Spektre tih kvazara snimio je instrument DESI. Smjer mlazova pokazala su radijska promatranja mrežom teleskopa LOFAR.
Parovi su bili razmaknuti od 20 do 800 kiloparseka, otprilike od 65.000 do 2,6 milijuna svjetlosnih godina. Kad su autori spektre zbrojili po svim smjerovima, nisu našli ništa značajno.
Signal se pojavio tek u smjeru mlazova, unutar 20 stupnjeva od njihove osi. Ondje je sjaj ioniziranog vodika bio 10 do 100 puta jači nego oko galaktika slične mase koje stvaraju zvijezde.
Mlaz pali plin koji već postoji
Hladniji plin, koji su pratili po tome koliko svjetla upija magnezij, raspoređen je jednako u svim smjerovima. Autori iz toga zaključuju da mlazovi ne stvaraju novi plin nego osvjetljavaju i ioniziraju oblake koji su ondje već bili.
Sjaj je najjači na dva mjesta: blizu same galaktike i ponovno oko radijskih režnjeva na kraju mlazova. Crna rupa energiju dakle ne raspoređuje jednoliko, nego uskim pojasima duž mlazova.
