Zlatni standard – prošlo svršeno vrijeme ili budućnost?

zlatoPrema pisanju britanskog The Telegrapha, svijet se malo pomalo kreće prema de facto novom zlatnom standardu, bez da je G20 održao ikakav sastanak o tome, bez da je najavio tu ideju ili blagoslovio projekt. No što točno znači zlatni standard za globalnu ekonomiju danas? Bi li to bio jedan posve novi, sui generis zlatni standard o kojem i piše britanski dnevnik ili bi to bio povratak na već poznati međuratni sustav koji bi, pojednostavljeno rečeno, pretvarao recesiju u depresiju, objasnio je za tportal Kristijan Kotarski, stručnjak za međunarodnu političku ekonomiju s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Istraživanje za 2012. pokazalo je da su središnje banke diljem svijeta kupile više poluga zlata prošle godine (u smislu tonaže) nego u bilo kojem trenutku u gotovo pola stoljeća. Znači li to da zaista možemo govoriti o uvođenju novog zlatnog standarda, što tvrdi i Steve Forbes, poznati američki biznismen, prema čijem mišljenju će se globalni financijski i monetarni sustav vratiti na suvremenu inačicu zlatnog standarda.

Zlatni standard

Zlatni standard postoji kad monetarne vlasti posjeduju dovoljno zlatnih rezervi da mogu promijeniti u zlato sav novac koji je izdan u opticaj po obećanom tečaju. Zlatni standard ograničava moć vlada za inflaciju cijena kroz prekomjerno izdavanje papirnate valute.

‘Povratak na bilo koju inačicu zlatnog standarda je ono što je John Maynard Keynes nazvao ‘barbarskom relikvijom’. Sustav koji je ograničen metalom u opskrbljivanju rastućih ekonomija prijeko potrebnom likvidnošću ne samo da nije praktičan, već je i kontraproduktivan, a moglo bi se reći i upitnog morala. Opravdano je postaviti pitanje zbog čega bi Indija, kao jedan od najvećih svjetskih kupaca zlata, vezala količinu emitiranih rupija polugama zlata s obzirom na stotine milijuna ljudi koji žive u uvjetima krajnje bijede i siromaštva’, kazao je Kristijan Kotarski.

‘Ključan problem nije u tome koju valutu koristimo za izgradnju međunarodnih deviznih rezervi (u konačnici sve one ovise o povjerenju), već je problem u tome što na globalnoj razini nemamo mehanizam koji je još 1944. predlagao Keynes – mehanizam koji bi ograničavao koliko pojedina zemlja može ulaziti u trgovinski deficit, a isto bi vrijedilo za zemlje s ogromnim suficitom poput Kine i Njemačke’, pojasnio je Kotarski.

Prema njegovim riječima, rješenje ove krize sastoji se u tome da na nacionalnim razinama središnje banke vode ljudi koji shvaćaju da novčanu masu treba povećavati s obzirom na proizvodnosti ekonomije i da emitiranje novca treba biti pitanje suverena, a ne privilegij komercijalnih banaka koje izdaju novac putem stvaranja duga.

‘Taj je sustav kontradiktoran sam po sebi. Upravo takva situacija potencira izbijanje dužničkih, valutnih i bankarskih kriza. Banke trebaju imati 100 posto rezerve za novac koji posuđuju. Osim toga, na globalnoj razini potrebno je uhodati sustav SDR-a (specijalna prava vučenja čija se vrijednost određuje na temelju dnevnog prosjeka srednjih vrijednosti četiriju svjetskih valuta – tzv. košarica valuta: USD, EUR, JPY i GBP) u koji bi ušao i renmimbi (valuta kontinentalnog dijela Narodne Republike Kine, čija je glavna jedinica juan ) i u kojemu bi ravnomjerno bili zastupljeni ključni akteri svjetske ekonomije i putem kojega bi se rješavale trgovinske neravnoteže. Naravno, ponavljam da je potrebno ograničiti razinu deficita i suficita pojedinih zemalja’, kazao je Kotarski i dodao kako do ravnoteže ne bi dolazilo u tolikoj mjeri da 122 centralne banke na globalnoj razini ne manipuliraju deviznim tečajem svoje valute.

‘Kada bi sve središnje banke imale plutajući tečaj, tada bi bilo nemoguće imati velike deficite i suficite jer zemlja koja bi bilježila deficit imala bi deprecijaciju valute i njezin izvoz bio bi konkurentniji, dok bi suficitarne zemlje imale aprecijaciju tečaja i postupno bi se smanjivao njihov višak. Problem je što, kad bi i to imali, to ne bi pomoglo eurozoni jer je zlatni standard u malom’, smatra Kotarski.

Kotarski dodaje da, ukoliko Španjolska i Grčka žele riješiti krizu, moraju izaći iz eurozone, te pojašnjava kako je empirijski vidljivo da su puno bolje prošle Turska i Poljska s eksternom devalvacijom nego zemlje PIIGS-a s internom.

‘Naravno, izlazak iz eurozone podrazumijeva i moratorij na otplatu duga i otpis velikog dijela nenaplativog duga’, zaključio je Kotarski.

Izvor: http://blogs.telegraph.co.uk/finance/ambroseevans-pritchard/100022332/a-new-gold-standard-is-being-born/ , http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/238082/Zlatni-standard-proslo-svrseno-vrijeme-ili-buducnost.html#.UPz5vPKTWFg

Leave a Comment