Životinje s drugačijom vrstom prehrane

bogomljka-720x479

Bogomoljka jede svog partnera. (Credit: Wikimedia)

Mi ljudi i nismo toliko iznenađeni kada vidimo da jezive životinje jedu jedne druge. Naprimjer, kada pauk crna udovica ili bogomoljka gricka svojeg odabranika. No, jeste li znali da su neki morski konjici kanibali? Oni povremeno usišu svoje mlade sa svojom slatkom malom njuškom.

Kanibalizam i nije tako rijetka pojava, pogotovo kada se životinja nađe u novom okruženju.

Geolog David Soulsby, autor nove knjige o životinjskom kanibalizmu, bio je nadahnut rojem kanibalskih cvrčaka na cesti u Zimbabveu. „Mnogi od insekata bili su ubijeni zbog vozila u prolazu, a drugi su bili kanibalistički raspoloženi i ‘čistili’ tijela s ceste”, kazao je u intervjuu. „Ovo me potaknulo na razmišljanje o fenomenu životinja koje jedu svoju vrstu u prirodi.”

Pretražio je znanstvenu literaturu o životinjskom kanibalizmu, a kao rezultat nastala je knjiga Animal Cannibalism: The Dark Side of Evolution. Uglavnom je usmjerena na biologiju i uzgajivače životinja koji se suočavaju s kanibalizmom kao problemom. Evo nekoliko iznenađenja iz Soulsbyjeve knjige.

PONEKAD MAJKE POJEDU SVOJE DIJETE, A PONEKAD DIJETE POJEDE SVOJU MAJKU

Jedenje od strane majke prilično je često. Najčešće žrtve su joj jaja ili tek novorođenčad. No, i djeca također mogu biti kanibali.

Matrifagija, tj. jedenje majke, javlja se u nekih vrsta kukaca, škorpiona, crva i pauka. Jedan izuzetan slučaj požrtvovnosti odveden do granica javlja se u jedne vrste pauka (Diaea ergandros). Majke svojim mladima daju neoplođena jaja za jelo. Mladi ta jaja jedu, ali također ih jede i njihova majka. Tijekom tjedna, mladi izjedaju majku sve dok ne postane nepokretna, a zatim pojedena u cijelosti. Ali to ne rade bez razloga. Mladi pauci općenito imaju korist od jedenja majke, dobivaju veću težinu i stopa preživljavanja im je veća od onih koji ne jedu majke.

Srećom za ljude, evolucijske snage dale su našim mamama sigurnost.

SMUĐ I NJEMU SLIČNI ROĐACI SU VELIKIM RADNIM VREMENOM KANIBALI

„Kanibalizam je najčešći”, kaže Soulsby, „u kukaca, paukova i riba u redu Perciformes, velikoj skupini koja uključuje smuđa i ciklide.” Ciklidi su poznati po tome da vole biti agresivni, ali tko zna zašto bi smuđ imao tamnu stranu?

Smuđevi će prvo jesti jedni drugima repove. Ponekad će jedan od njih početi jesti drugoga, a onda se kanibalizam samo nastavlja. Soulsby napominje da najviše četiri ribe istovremeno jedu jedna drugu.

NEKE JEDINKE UNUTAR VRSTE SPECIJALIZIRALE SU ZA KANIBALIZAM

U nekih vodozemaca mogu postojati dvije forme ličinki – normalne i kanibalski tip. Kanibali uglavnom narastu veći, barem kod tigrastih daždevnjaka, imaju širu glavu sa širokim ustima i donju čeljust koja strši. Njegovi zubi mogu biti i do tri puta veći nego kod normalnog daždevnjaka. Kanibali će najčešće nastati iz ličinki koje su bile u gužvi i velikom broju te uglavnom nepovezane (ista vrsta, ali različiti roditelji). Ima smisla da će prirodna selekcija poštedjeti braću i sestre koji dijele gene, na isti način na koji braća i sestre radije žele pomoći jedni drugima nego nekome tko nije povezan s njima.

Razvitak velikih čeljusti za drobljenje kod daždevnjaka može izgledati kao nepravedni evolucijski izum, ali u širem smislu oni mogu biti dobri za opstanak vrste. Ako ribnjak presuši, kanibal može biti jedini koji će preživjeti. On ima mogućnost izrasti veći i deblji od svoje braće i sestara. To je krajnja prilagodba za odabir jednog iz cijele grupe.

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/zivotinje-s-drugacijom-vrstom-prehrane/#ixzz2tCPUEk5K

Leave a Comment