Zašto su ljudi jedini primati bez krzna?

Neuobičajeno za sisavce, ljude ne prekriva vanjski zaštitni sloj krzna iako su nam preci bili, a najbliži srodnici još uvijek jesu, prekriveni dlakavim pokrovom. Iako je broj dlačnih folikula kod ljudi jednak onome kod naših predaka, ipak možemo reći da imamo golu kožu. Neki od razloga ljudskoj golotinji su kožni paraziti, spolna selekcija, život u stalnim zatvorenim nastambama, ali i mogućnost prilagodbe vanjskim temperaturama.

Prvi hominidi razvili su se u istočnom dijelu Afrike i fosilni ostaci upućuju da su preci prvih ljudi imali krzno. Prva teorija o gubitku krzna govori o kožnim parazitima. Iskustva i danas pokazuju kako je mnogo lakše skinuti parazite s gole kože nego s kože obrasle gustim dlakama, a poznato je i da neke vrste parazita žive isključivo uz dlačne izrasline. Kožni paraziti velik su problem za sve životinje, a ukoliko su ti paraziti prenosioci bolesti, potrebno je na vrijeme reagirati. Kod kožnih parazita općenito vrijedi pravilo – što se prije skinu, manja je šansa od potencijalne zaraze. Zaraženi krpelji kod ljudi mogu uzrokovati Lymeovu bolest i razne virusne infekcije, buhe su poznate kao prenosioci bakterije uzročnika kuge, dok uši mogu uzrokovati tuleremiju, encefalitise i druge smrtonosne bolesti.

No prema toj teoriji, zašto majmuni imaju krzno? Poznato je da majmuni žive u skupinama i velik dio vremena potroše na međusobno čišćenje krzna od kožnih parazita. Ovakav oblik interakcije opstao je kod ovih primata zbog socijalnog povezivanja tijekom čišćenja krzna. S druge strane, ljudi su evolucijskim napretkom počeli živjeti u nastambama te su muškarci odlazili u lov dok bi žene ostajale i brinule o potomstvu. Socijalno povezivanje čišćenjem krzna nije više potrebno zbog naprednijeg socijalnog ustroja, a krzno bi bilo dom opasnim parazitima kojih bi sada bilo više zbog života ljudi u stalnim nastambama. Ljudi su jedini pripadnici primata koji su postali žrtve buha, upravo zbog života u stalnim nastambama. Dlakavost više nije imala smisla ni zbog mogućnosti prilagođavanja vanjskim temperaturama životom u zatvorenim nastambama, korištenjem vatre te mogućnošću zaštite tijela odjećom. Odjeća je omogućila da nedostatak krzna više ne bude ni ograničavajući faktor pri naseljevanju hladnijih područja.

Iako su teorije o parazitima, životu u stalnim nastambama i prilagodba na temperature ipak samo teorije, primjer čovjeka kao golog sisavca nije jedini u životinjskom svijetu. Slična teorija o gubitku krzna zbog prilagodbe na stalnu temperaturu okoliša pokazuju i životinje iz reda glodavaca. Slijepo kuče (Heterocephalus glaber) nalikuje na krticu i u potpunosti je bez dlake, iako su preci ove vrste bili prekriveni krznom prije nego što su počeli živjeti pod zemljom. Život ove vrste sisavca pod zemljom, u okolišu gdje je mogućnost dobivanja kožnog parazita velika, ali gdje su temperature regulirane i stalne, može se usporediti s gubitkom krzna kod čovjeka.

Dlake na glavi čovjeka ostale su jedine koje su štitile tijelo od visokih i niskih temperatura. Kovrčava kosa stanovnika Afrike služila je kao zona koja bi štitila glavu od pregrijavanja, dok je duga kosa stanovnika Azije štitila područje glave i ramena od hladnih vjetrova. Ostatak gustih dlaka u području glave može se objasniti evolucijskim nasljeđem. Dok trepavice služe u obrani očiju od prašine ili pijeska koji mogu iritirati ili oštetiti oko, obrve su nam ostale kao sredstvo za gestikularnu ekspresiju, a učinkovite su i u zaštiti očiju od kapljica znoja koje se cijede sa čela. Dlake u području genitalija i ispod pazuha služe u sakupljanju feromona bitnih za seksualnu interakciju.

Muškarci su evolucijski stekli sklonost odabira partnerice na temelju dlakavosti tijela. Privlačnije su bile one žene koje su imale manju dlakavost tijela. To je upućivalo na veću šansu da potomci budu bez dlaka kako ne bi bili žrtve parazita te bili sposobni kao lovci. Hendikep-efekt pak uzrokuje da žene odabiru muškarce sa što više dlaka po tijelu. Naime, kako bi tijelo bilo prekriveno odjećom, vidljiv dio tijela bila bi glava te se kao evolucijsko nasljeđe na licima muškaraca održala brada koja bi lice činila masivnijim, što ima utjecaja u odabiru spolnih partnera. Ovakve tipove spolnih karakteristika i ponašanja možemo zamijetiti i danas, kao i činjenicu da velik dio vremena posvećujemo upravo brizi oko svih svojih dlaka.

Izvor: biologija.com.hr

 

Leave a Comment