Virusi surađuju kako bi izazvali maksimalnu štetu

virusU novome je istraživanju sa Sveučilišta u Exeteru otkriveno da virusi mogu prilagoditi ponašanje u skladu s brojem drugih virusa prisutnih u domaćinu. Znanstvenici, čiji su nalazi objavljeni u časopisu Current Biology, nadaju se da će njihovo istraživanje poslužiti boljemu razumijevanju zaraznih bolesti poput zimske gripe.

U suradnji s kolegama sa Sveučilišta u Oxfordu, voditeljica istraživanja, Helen Leggett s poslijediplomskih studija na Sveučilištu u Exeteru, manipulirala je virusima da vidi jesu li sposobni djelovati zajedno s drugim virusima iz okoline. Došla je do zaključka da virusi mogu razviti sposobnost prilagodbe ponašanja ovisno o tome vrše li zarazu na domaćinu kao samostalan entitet ili u kombinaciji s drugim srodnim sojevima virusa.

U intervjuu za ScienceOmega Leggett je objasnila timski rad virusa. Zajedno s kolegama očekivala je određenu razinu mikrobne suradnje, ali su ostali iznenađeni brzinom kojom se opisana sposobnost razvila.

„Prethodno istraživanje je pokazalo da su mikrobi sposobni osjetiti postavke u svojoj okolini“, rekla je. „Vrlo su osjetljivi na prisutnost drugih organizama u okolini te sukladno tome prilagođavaju svoje ponašanje. Međutim, zapanjeni smo vremenom u kojemu se ta prilagodba dogodila. Trebalo je samo nekoliko stotina generacija da bi virus prilagodio ponašanje. To je manje od šest mjeseci u stvarnome vremenu, što je zapanjujuće. Također, takve su sposobnosti vjerojatno prisutne kod svih virusa. Znamo da neke druge bakterije mogu mijenjati ponašanje prema stanju zaraze domaćina. Ono što naše istraživanje čini jedinstvenim jest to da ovakav razvojni proces nikad prije nije bio zabilježen u cijelosti.“

U prethodnim studijama znanstvenici su pokušali stvoriti mikrobe – tijekom razvojne faze – koji bi bili manje štetni za ljude. Rezultati ove studije, međutim, ukazuju da takav pristup može biti neučinkovit.

„Svaka nam spoznaja pomaže u borbi protiv napada mikroba, ali, realno gledano, mislim da naši rezultati ne slute na dobro za one koji rade na smanjenju utjecaja virusa poput onih koji uzrokuju zimsku gripu“, objašnjava Leggett. „Nažalost, što god pokušamo napraviti kako bismo viruse učinili manje štetnima, oni će se prilagoditi i podesiti ponašanje kako bi povećali vlastite šanse za uspjehom. Osim toga, svi znamo da u ovo doba godine mnoštvo različitih virusa kruži oko nas u svakome trenutku. To znači da postoji veća vjerojatnost da istovremeno budemo zaraženi s više vrsta virusa, što je čimbenik koji dodatno komplicira stvari.“

Nažalost, čini se da nam zimska gripa ostaje, bar u doglednoj budućnosti. Leggett i njezini kolege uočili su i postojanje natjecanja između rodova virusa. Virusi su voljni surađivati samo sa srodnim sojevima.

„Zapravo, mi znamo dosta o tome zašto virusi – i organizmi uopće – surađuju jedni s drugima“, rekla je Leggett. „Čini se da je glavni pokretač suradnje rodna selekcija. To je svakako slučaj kada se radi o suradnji unutar vrsta; ljudi surađuju s ljudima, ptice s pticama itd. Isto je i s mikrobima. Oni usmjeravaju suradnju prema drugim jedinkama s kojima su srodni. Iz perspektive virusa, to je izuzetno važna strategija. Kada virus napada samostalno, mora se opetovano klonirati unutar stanice. Stanica sadrži sav potreban materijal za takav proces. Kada ih se skupi dovoljan broj, virusi rasprsnu stanicu i rašire se. Međutim, surađujući sa svojim srodnicima, virusi brže rasprsnu stanicu te dobiju prednost nad drugim nesrodnim sojevima koji mogu biti u okolini. Na kraju, bez obzira vrši li zarazu sam ili u prisustvu drugih, virus će prilagoditi ponašanje kako bi do maksimuma doveo svoje mogućnosti za uspjehom.“

Tim se nada izvršiti daljnje istraživanje kako bi se osvijetlili mehanizmi koji se kriju iza suradnje mikroba. Međutim, kako bi to učinili, istraživači će morati provesti promatranja u ne tako ugodnoj okolini. Zaista, oni koji žive u zabludi da znanstvenici nisu voljni uprljati ruke trebali bi obratiti pozornost na rad Legget i njezinih kolega.

„Namjeravamo uskladiti genome naših razvijenih virusa kako bismo naučili više o vrstama genetskih mutacija koje ocrtavaju obilježja koja smo uočili“, zaključila je Leggett. „Također, želimo provesti testove u stvarnoj okolini da bismo vidjeli koliko su ove sposobnosti zapravo učestale. Raznolikost virusa i bakterija razlikuje se u različitim okruženjima. Budući da to nije najglamurozniji posao, jedna dostupnih opcija jest proučavanje kanalizacije. Kao što možete zamisliti, virusi prevladavaju u takvome okružju. Istražujući sojeve koje ćemo uzeti iz stvarne okoline, bit ćemo u mogućnosti doznati rade li ti virusi isto što i naši iz laboratorija, ili bar koliko brzo mogu razviti sposobnost da rade istu stvar.“

Izvor: ScienceOmega, znanost.com

 

Leave a Comment