Hoće li ljudi u budućnosti opet šetati po Mjesecu?

Hoće li ljudi u budućnosti opet šetati po Mjesecu, pita se Phil Plait, poznati američki astronom i fizičar u svojoj kolumni koju piše za BBC. „Neću uopće oklijevati i otvoreno kažem da hoće“, piše Plait i priznaje da ovo uopće nije nekakva hrabra procjena s obzirom da barem vremena ima u (gotovo) neograničenim količinama. „Tko bi u pedesetim godinama prošlog stoljeća uopće mogao zamisliti da će ljudi za samo dvadesetak godina sletjeti na Mjesec?“, zaključuje Plait i nastavlja: „U ovom slučaju sama činjenica hoće li ljudi ponovno šetati po Mjesecu i nije toliko zanimljiva koliko su zanimljivi odgovori na neka druga pitanja: kada, zašto i kako će ljudi ponovno krenuti u osvajanje Mjeseca?“

Postoji mnoštvo manje i više realnih scenarija koji bi uvjetovali da ljudska rasa u budućnosti kolonizira Mjesec: ekonomski prasak koji bi omogućio resurse za osvajanje Mjeseca, otkriće novih metoda lansiranja raketa koje bi letove na Mjesec (i druga svemirska tijela) učinile značajno jeftinijima, otkriće nekih veoma vrijednih ruda na Mjesecu kojih na Zemlji manjka, da navedemo samo od nekih. Sve navedeno trenutno je tek prazno teoretiziranje koje može, ali i ne mora dobro reprezentirati smjer u kojem će se ljudska rasa razvijati.

U ovom slučaju je bolje pitanje: „Koji je najvjerojatniji scenarij zbog kojeg će ljudi svoju prisutnost na Mjesecu poželjeti učiniti trajnom?“ Prema trenutno raspoloživim podatcima i projekcijama razvoja ljudske rase, Plait tvrdi da je smislio prilično realan i moguć scenarij ljudske kolonizacije Mjeseca.

Promatranje bezdana

Prije nego što se opiše način na koji bi ljudi mogli kolonizirati Mjesec, potrebno se zapitati zašto bi to uopće poželjeli učiniti?

Ako analiziramo proteklih šezdeset godina istraživanja svemira, odgovor (ili preciznije, više njih) se zapravo sam nameće. Satelitska komunikacija, predviđanje vremena, razumijevanje klimatskih promjena, emitiranje radijskog i televizijskog programa, daljnji razvitak tehnologije za određivanje geografske lokacije, detaljno mapiranje geografskih lokacija diljem Zemlje, promatranje promjena u okolišu, prikupljanje obavještajnih podataka, pravovremeno uočavanje potencijalno katastrofičnih događaja itd.

Sve gore spomenuto temelji se na dosadašnjim saznanjima i zapravo odražava osnovne motive istraživanja svemira i ponovno osvajanje Mjeseca. Razvitak tehnologije potrebne za svemirske misije tijekom povijesti višestruko je isplatio sam sebe: od računalne tehnologije do kamera na mobilnim telefonima (izravan nusproizvod tehnologije koja se koristila pri izradi teleskopa Hubble) pa sve do medicinske opreme poput infracrvenih termometara i uređaja s LED svijetlima koji se koriste pri liječenju određenih problema s mišićima.

Dakle, istraživanje svemira nije samo plemenita ideja, već i prilično koristan poduhvat koji je donio značajne kvalitativne promjene u životima ljudi na Zemlji. Nakon što smo pokazali da svemirske misije mogu biti neočekivano korisne, treba se zapitati gdje se u cijeloj toj priči uklapa Mjesec? Ljudi su već bili tamo (čak šest puta); nismo li, što se ovog svemirskog tijela tiče, već napravili sve što smo trebali?

„Daleko smo od toga da su istraživanja Mjeseca završena“ piše Plait. Čak i Apollo 17, koji je bio najduža misija na Mjesecu, na našem se satelitu zadržao tek tri dana. Mjesečeva površina prostire se na 38 milijuna četvornih kilometara, tako da su ljudi u svim dosadašnjim misijama praktički tek malčice zagrebali po površini.

Lebdeće opskrbne trgovine

Strogo znanstveno gledano, Mjesec je uistinu fascinantno svemirsko tijelo. Iako se nalazi relativno blizu Zemlji, ni danas nismo sasvim sigurni kako je Mjesec nastao (naravno, većina znanstvenika suglasna je da je nastao od materijala sa Zemlje koji su raspršeni u svemir nakon masivnog sudara s nekim drugim svemirskim tijelom, no nema konačnih dokaza koji bi potvrdili ovu teoriju). Ono što je uistinu fascinantno kod Mjeseca jest činjenica da nema atmosferu koja bi postepeno mijenjala njegovu površinu. Mjesec je zato živuća povijesna knjiga koja nam može mnogo otkriti o Sunčevom sustavu. A najbolje od svega – ovo svemirsko tijelo toliko je blizu Zemlji da bi njegovo „osvajanje“ u bližoj budućnosti moglo postati svakodnevna praksa.

Naravno, svaki odlazak na Mjesec bit će prilično skup – realistična procjena je da će jedan let koštati oko 27,9 milijardi eura, no jednom kad stignu na Mjesec, ljudi će moći koristiti lokalno dostupne resurse i tako umanjiti troškove dostave određenih resursa sa Zemlje. Danas znamo kako se na Mjesecu nalazi mnoštvo leda te da Mjesečeve stijene sadrže kisik. Dakle, očito je kako postoji potencijal da se budućim potencijalnim stanovnicima omogući pristup zraku i vodi isključivo iz lokalnih resursa na samom Mjesecu. Zanimljivo je kako je na ovom polju već obavljeno prilično mnogo posla te je mogućnost „oslobađanja“ kisika i vode na Mjesecu realna. Drugi mogući razlozi odlaska na Mjesec poput iskopavanja helija-3 (neradioaktivni izotop helija) i svemirskog turizma trenutačno su ipak realniji u mašti nego u stvarnosti budući da je isplativost putovanja na Mjesec zbog ovih razloga trenutno i više nego upitna.

U konačnici, piše Plait, količina novca potrebna za odlazak na Mjesec, čak i ako nas povijest uči kako čovječanstvo može itekako profitirati od tehnologije koja se razvija za takve misije, i dalje je prilično velika i znanstvenici će morati odraditi lavovski posao kako bi čelnike država i javnost uvjerili u isplativost ovih poduhvata. No moguće je kako će u budućnosti postojati još jedan značajan razlog za odlazak na Mjesec koji bi isplativost ovog poduhvata stavio izvan svake sumnje. Ovaj razlog trenutno djeluje kao znanstvena fantastika, ali u budućnosti bi uistinu mogao biti kamen temeljac svih argumenata za istraživanjem svemira. Doslovno.

Između Marsa i Jupitera zajedno s planetima oko Sunca kruže i milijarde asteroida – komada stijena s promjerima i do tisuću kilometara. Većina tih asteroida su čiste stijene, no čak i oni u sebi mogu sadržavati materijale koji Zemljanima mogu biti dragocjeni – vodu, vodik, kisik pa čak i neke izrazito rijetke metale.

Asteroidi su u ovom smislu prave lebdeće opskrbne trgovine na kojima se mogu prikupiti zalihe i materijali potrebne za istraživanje dalekog svemira. Mnogi od njih imaju orbite koje ih periodično približavaju Zemlji, što od njih stvara prilično lake mete (potrebno je relativno malo vremena i goriva da se do njih stigne) za istraživanje i iskorištavanje resursa.

Tvrtka Planetary Resources već je najavila poduhvate kojima bi se iskorištavala prirodna bogatstva asteroida. Njihova strategija temelji se na iskorištavanju resursa s asteroida koji lete relativno blizu Zemlje te stvaranju rezervoara punih vodom, zrakom i drugim resursima potrebnim za istraživačke letove u svemir. Naravno, njihova namjera nije tek stvoriti ove rezervoare za buduće generacije, već i zaraditi novac na svojem trudu.

Ovaj poduhvat ponajviše ovisi o tome je li uopće moguće bušiti i iskorištavati resurse s asteroida, i to je tek jedna od stvari koje trenutno proučavaju u NASA-i. U jednoj od studija ispituje se je li moguće metale koji se dobiju bušenjem asteroida iskoristiti za izgradnju građevina koje bi na Zemlji bile prilično skupe i izrazito komplicirane izgradnje. Primjera je mnoštvo; recimo, na asteroidima bi se mogli izgraditi veliki svemirski brodovi za istraživanje dalekog svemira, ogromni teleskopi (koji bi bili i pokretni budući da asteroidi imaju vlastite orbite), svemirske postaje i još mnogo toga. Troškovi izgradnje Međunarodne svemirske postaje kretali su se oko granice od sto milijardi dolara, ali većina troškova otpala je na transport materijala koji su već bili izgrađeni na Zemlji. Ukoliko iz čitavog procesa isključimo nužnost dugotrajnog i skupog transporta, jasno je kako bi izgradnja svemirske postaje mogla biti višestruko jeftinija.

Naravno, izgradnja kompleksnih komponentni svemirskih letjelica u područjima bez gravitacije (kakvi asteroidi uglavnom jesu) nevjerojatno je zahtjevan proces. Upravo ovdje ponovno uskače – Mjesec. Budući da ima gravitaciju, Mjesec je potencijalno idealno mjesto za proizvodnju kompleksnih komponenti i, što je najvažnije, dovoljno udaljen od Zemlje da proizvodnja smještena na ovom tijelu značajno umanjuje troškove transporta materijala.

Prenošenje potrebnih materijala s asteroida na Mjesec zapravo i nije toliko kompliciran proces, a jednom kada se određeni masivni objekti sastave na Mjesecu, zbog manje bi gravitacije od one na Zemlji njihovo lansiranje bilo neusporedivo lakši zadatak (primjerice, da bi ljudi stigli sa Zemlje na Mjesec bila je potrebna ogromna Saturn V raketa puna goriva, a da bi se vratili s Mjeseca bio je potreban tek relativno malen Apollo modul). Izgradnja masivnih objekata potrebnih za istraživanje svemira stoga je neusporedivo jeftinija i praktičnija na Mjesecu nego na Zemlji. U relativnom smislu, istraživanje svemira s Mjeseca je mačji kašalj prema istraživanju svemira sa Zemlje.

Trajni ostanak u svemiru

Samo istraživanje i iskorištavanje ruda iz svemira vjerojatno i nije toliko kompliciran zadatak u usporedbi s problemom trajnog boravka u svemiru. Danas je i više nego očito kako je za uspješno istraživanje svemira potrebno pronaći mnogo jeftiniji i pouzdaniji način putovanja u udaljene krajeve. Nužno je i da javnost bude upoznata s općim strategijama kojima se svemir pokušava približiti Zemljanima. Nedavno uspješno lansiranje SpaceX-ove kapsule Dragon predstavlja jedan prilično značajan korak u ovom smjeru.

 

Iskorištavanje resursa s asteroida tek je jedna od mnogih mogućnosti koje se pružaju u svemiru i vrlo je vjerojatno kako ćemo s vremenom otkrivati još mnoštvo potencijalnih prednosti koje se nalaze u neograničenom prostoru koji nas okružuje. U procesu istraživanja svemira gotovo uvijek se otkriju mnoge potencijalne koristi koje je teško, ako ne i nemoguće, predvidjeti prije upuštanja u svemirske misije.

Nakon što ljudi pronađu način jeftinijeg i pouzdanijeg odlaska u svemir morat će se suočiti s trećim i ključnim problemom – trajni boravak u svemiru. Kina trenutno izgrađuje vlastitu svemirsku stanicu i ima planove da u budućnosti pošalje ljude na Mjesec. Indija i Rusija također djeluju na ovom tragu. Ovdje se javlja potencijalna opasnost da svijet zapadne u drugu veliku svemirsku utrku. Kao što svi znamo, u prvoj utrci pobijedio je SAD, no kao i obično, nakon što je utrka završila, pao je i interes za daljnje istraživanje. Ovakav način razmišljanja jednostavno nas neće dovesti do trajnog boravka na Mjesecu niti do održivih svemirskih programa.

Tvrtka Planetary Resources stoga ima ispravnu strategiju, smatra Plait. Iskapanje platine i zlata s asteroida danas jednostavno nije ekonomski isplativo, ali ovo i nije konačni cilj koji si je tvrtka postavila. Dapače, trenutno razvijaju strategije za ostvarivanje mnoštva manjih ciljeva, poput postavljanja teleskopa pomoću kojih bi se konstruirale preciznije svemirske karte, identificirale potencijalne prijetnje i slično. U nešto daljoj budućnosti tvrtke planiraju nadograditi sonde koje šalju tako da mogu sakupljati uzorke s površine i naposljetku čak i bušiti i sakupljati korisne resurse s ovih svemirskih tijela. Naravno, usporedno s tim što žele produbiti ljudsko razumijevanje svemira, Planetary Resources planira i zaraditi od svojih misija na asteroide. Ipak, njihov konačan cilj nije tek iskopavanje ruda s asteroida, već pomicanje ljudskih granica pri istraživanju svemira.

Plait smatra kako je upravo ovakav način razmišljanja nužan za napredak. Dakle, prema njemu, potrebno je koncentrirati se na dugoročne planove koji su ostvarivi i održivi, a ne na kratkoročne ciljeve koji su uvelike ovisni o konstantno mijenjajućim političkim prilikama u raznim zemljama.

Ponovni odlazak na Mjesec može imati mnoge prednosti i može se pokazati izrazito korisnim za ljudsku rasu. Iako se u početku uistinu radi tek o tome da sami sebi olakšamo stvari pri transportu i iskorištavanju materijala s asteroida, to ne znači da takvi poduhvati u budućnosti ljudsku rasu neće trajno naseliti na prirodnom satelitu kojeg danas ne iskorištavamo niti približno dovoljno.

 

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/hoce-li-ljudi-ikad-zivjeti-na-mjesecu/#ixzz1yPs6A0sH

 

Leave a Comment