Svjesnost koju postižemo meditacijom povezana s nižom razinom hormona stresa

meditationMeditacija je duhovna vježba u kojoj osoba svu svoju pažnju usmjerava prema određenom misaonom sadržaju. Izvorno je imala duhovno značenje, no kako živimo u kaotičnom svijetu, ubrzanog životnog tempa, obilježenim stresom mentalne i emocionalne prirode i u kojem mnogi ljudi loše spavaju. Oni se bude uznemireni, dolaze na posao umorni, uzrujavaju se na poslu, vraćaju se kući iznervirani prometom, tako se u današnje vrijeme meditacija sve više predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opuštanja.

Fokusiranje na sadašnjost, za razliku od prepuštanja plutajućim mislima, može pomoći snižavanju razine hormona stresa kortizola, sugerira novo istraživanje Shamatha Projecta sa Sveučilišta u Kaliforniji. Sposobnost usredotočenosti mentalnih resursa na trenutno doživljavanje stvarnosti je aspekt svjesnosti, koja se može poboljšati prakticiranjem meditacije.

“Ovo je prvo istraživanje koje pokazuje izravnu vezu između kortizola i rezultata na bilo kojoj vrsti skale za određivanje svjesnosti”, rekla je Tonya Jacobs, postdoktorska istraživačica na Center for Mind and Brain, Sveučilišta u Kaliforniji i prva autorica studije, objavljene ovaj tjedan u časopisu Health Psychology.

Visoka razina kortizola, hormona kojeg proizvodi nadbubrežna žlijezda, povezana je s fizičkim ili emocionalnim stresom. Dugotrajno oslobađanje hormona pridonosi dalekosežnim, negativnim učincima na brojne fiziološke sustave.

Ovi rezultati su najnovija otkrića Shamatha Projecta, sveobuhvatne, dugoročne, studije kontrolne skupine o učincima prakticiranja meditacije na um i tijelo.

Predvođen Cliffordom Saronom, znanstvenim suradnikom istraživanja s Center for Mind and Brain, Sveučilišta u Kaliforniji, Shamatha Project je privukao pozornost znanstvenika i budističkih učenjaka, uključujući Dalaj Lamu, koji je podržao projekt.

U novoj studiji, znanstvenici Jacobs, Saron i njihovi kolege koristili su upitnik za mjerenje aspekta svjesnosti skupine dobrovoljaca prije i nakon intenzivne tromjesečne seanse meditacije. Također su mjerili razinu kortizola u slini dobrovoljaca.

Tijekom seanse, budistički učenjak i učitelj B. Alan Wallace iz Santa Barbara Institute for Consciousness Studies obučavao je sudionike vještinama poput svjesnog disanja, promatranja mentalnih događaja i promatranja prirode svijesti. Sudionici su također prakticirali kultiviranje dobrovoljnih mentalnih stanja, uključujući dobrotu, suosjećanje, empatično radovanje i staloženost.

Na individualnoj razini, postoji korelacija između visoke razine svjesnosti i niske razine kortizola prije i nakon seansi. Kod pojedinaca čija se razina svjesnosti povećala nakon seanse, došlo je do smanjenja razine kortizola.

“Što je osoba zabilježila jače usmjeravanje kognitivnih resursa prema neposrednom osjetilnom iskustvu i trenutnom zadatku, to je zabilježena manja razina kortizola”, rekla je Jacobs.

Jacobs je naglasila kako istraživanje nije pokazalo izravan uzrok i posljedicu. Napomenula je kako se efekt može kretati u bilo kojem smjeru: smanjena razina kortizola može dovesti do poboljšane svjesnosti, prije nego što se može dogoditi obrnuti slučaj. Rezultati dobiveni prema upitniku za određivanje svjesnosti uvećani su nakon seanse, dok se razina kortizola nije promijenila u ukupnom poretku

Prema riječima znanstvenice Jacobs, treniranje uma da se usredotoči na neposredno iskustvo može smanjiti sklonost razmišljanju o prošlosti ili brizi zbog budućnosti, misaoni procesi su povezani s otpuštanjem kortizola.

“Ideja kako možemo trenirati naše umove na način koji potiče zdrave mentalne navike i da se te navike mogu odraziti na odnos um – tijelo nije nova. Poznata je već oko tisuću godina diljem različitih kultura i ideologija”, rekla je Jacobs. “Međutim, kako se objektivni dokazi akumuliraju, tako se ova ideja tek počinje integrirati u zapadnu medicinu. Nadam se kako će slične studije doprinijeti tom nastojanju.”

Saron je napomenuo kako su autori u ovom istraživanju koristili pojam “svjesnost” koji se odnosi na ponašanje odraženo u određenoj skali svjesnosti, mjeri korištenoj u studiji.

“Skala je mjerila sklonost sudionika prema odupiranju uznemirujućim mislima i prisustvovanju u različitim osjetilnim područjima, dnevnim zadacima, kao i trenutni sadržaj njihovih umova. Međutim, ova skala može odražavati podskup osobina koje čine veću kvalitetu svjesnosti, kao što je naumljeno preko različitih kontemplativnih tradicija”, rekao je znanstvenik.

Prethodne studije iz Shamatha Project-a pokazale su kako je meditacija imala pozitivne učinke na vizualnu percepciju, usmjerenu pažnju, socio-emocionalnu dobrobit, odmarajuću moždanu aktivnost i na aktivnosti telomeraze, enzima važnog za dugoročno zdravlje tjelesnih stanica.

Izvor: UC Davis

Leave a Comment