Sve što biste trebali znati o padu meteora iznad Rusije

russian-meteor-aftermath-03-670x440U Rusiji se 15. veljače 2013. dogodio povijesni događaj koji je dosad bilo moguće vidjeti samo u filmovima katastrofe ili apokalipse. Vijest da je meteor pogodio Rusiju i iza sebe ostavio milijunsku štetu i stotine ozlijeđenih, u kratkom roku je obišla svijet. Iako se u medijima često mogu pročitati članci o mogućim opasnostima koje vrebaju iz Svemira, ovaj je događaj ipak bio neočekivan, čak i za znanstvenike.

„Kako je meteorid uz čitav sustav satelita uspio proći nezapažen?“, „Radi li se zaista o meteoru ili o nečemu drugom?“, „Možemo li u budućnosti očekivati još ovakvih udara?“ ili „Može li se takva katastrofa spriječiti?“ samo su neka od pitanja koja si postavljaju mnogi ‘obični’ ljudi, ali i znanstvenici. U ovom članku donosimo odgovore na ta pitanja kao i neke zanimljive činjenice o meteoritu. Udar meteora velikih dimenzija zadnji se put na Zemlji dogodio prije više od stotinu godina, točnije, 1908. kad je ogromni meteor pogodio Sibir u blizini rijeke Tunguska i sa zemljom sravnio oko 80 milijuna drveća.

Meteor koji je nedavno eksplodirao iznad Urala bio je promjera 16 metara i težine čak 10 000 tona, a krater koji je ostavio iza sebe u zaleđenom jezeru Chebarkul iznosi 5 metara. Jačina eksplozije je bila čak 30 puta jača od bombe bačene na Hirošimu. Udar je posredno prouzrokovao 1 500 ozlijeđenih, a materijalna šteta se procjenjuje na 33 milijuna dolara. Prema procjenama ruske svemirske agencije Roscosmos, brzina koju je meteor imao prije udara iznosila je 65 000 kilometara na sat što je nekih puno više od brzine Boeinga 747. Prema izvješću NASA-e, u blizini Zemlje postoji još oko 5 000 meteora promjera 30 metara ili čak više koji bi mogli ugroziti Zemlju.

Osim što je pad meteora snimljen brojnim kamerama, pad je zabilježilo i pet međunarodnih zemaljskih postaja za infrazvuk. Unatoč spekulacijama da udar nije posljedica meteora, Margaret Campbell-Brown sa Sveučilišta u Ontariju tvrdi da je za udar u Rusiji bez ikakve sumnje kriv meteor čemu u prilog idu podaci o njegovoj brzini i veličini. Činjenica da je meteor eksplodirao već u atmosferi, prema riječima Campbell-Brown, pokazuje da se vjerojatno radi o kamenom asteroidu i to hondritu. Znanstvenica također tvrdi da bi se za takav udar znalo čak i da je meteor pao u ocean zahvaljujući mjernim postajama Međunarodne Organizacije za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih pokusa koje bilježe svaku eksploziju u atmosferi.

Prema statistici, udari meteora promjera većeg od 15 metara se događaju svakih 50 godina, a Campbell-Brown smatra da je vrlo iznenađujuće da je meteor uopće pogodio nastanjeno područje s obzirom na ogromne površine koje zauzima nenaseljeno područje kao što su oceani, ledenjaci ili pustinje.

Meteor koji je pao u Rusiji izazvao je „meteoritsku groznicu “ kako među znanstvenicima tako i među običnim ljudima. Mnogi su se uputili u Rusiju kako bi pronašli komadiće meteorita. Takozvani „lovci na meteorite“, kako su ih neki mediji prozvali, u potrazi su za komadićima jer cijena jednog grama meteorita iznosi čak vrtoglavih 2 200 dolara što je 40 puta veća cijena od cijene grama zlata, no autentičnost takvog kamena je bez dodatne analize teško utvrditi.

S druge strane znanstvenici prikupljaju komadiće raspršenog meteorita kako bi se bolje upoznali s njegovom građom, a analiza je pokazala da se radi o kamenom meteoritu s 10% željeza. Znanstvenici su oko jezera pronašli samo manje komadiće veličine do jedan cm, ali smatraju da su veći komadi vjerojatno pali u jezero. Iako je rusko Ministarstvo za izvanredne situacije istražilo jezero, ono tvrdi da tamo nisu ništa pronašli čime su potaknute priče da je krater u zaleđenom jezeru izazvalo nešto drugo, a ne meteorit. Znanstvenici ipak misle da to ministarstvo jednostavno nije znalo što treba tražiti.

Međutim, iako je meteorit pobudio pažnju mnogih, znanstvenici objašnjavaju da to nije nikakav „egzotičan“ meteorit s obzirom na to da se radi o hondritu, vrsti meteorita kojeg je na Zemlji dosad najviše nađeno. No svaki je meteorit od posebnog znanstvenog značaja jer prema riječima Caroline Smith, kustosice za meteorite u londonskom Natural History Museumu, svaki meteorit je vremenska kapsula koja u sebi sadrži zapisanu povijest našeg Sunčevog sustava staru 4,5 milijardi godina.

Nakon ovog neslućenog i nepredviđenog događaja nameće se pitanje jesu li ljudi uopće u stanju nositi se s opasnostima koje donose asteroidi. Vrhovi najvećih svjetskih sila priznali su da se Zemlja u ovome trenutku nije u stanju obraniti od udara asteroida. Zbog toga su brojne svjetske organizacije i znanstvenici pokrenuli projekte kako bi uspješno razvili tehnologiju i metode zaštite i obrane od udara asteroida. NASA, na primjer, već radi na projektu ATLAS vrijednom pet milijuna dolara koji uključuje nekoliko teleskopa koji bi trebali skenirali nebo tijekom noći i upozoravali na pojavu asteroida čime bi se u slučaju opasnosti uspjelo na vrijeme evakuirati stanovništvo.

S druge je strane Europska unija pokrenula projekt pod nazivom NEO Shield consortium čija je zadaća pronaći načine koji će omogućiti „borbu“ s asteroidima. Neke od ideja zvuče kao iz popularne znanstveno-fantastične serije Zvjezdane staze: ispaliti svemirsku letjelicu koja bi promijenila putanju asteroida ili postaviti nuklearnu napravu na asteroid. Neki ruski znanstvenici smatraju da ti projekti nisu vrijedni novaca jer su događaji poput ovog u Rusiji izuzetno rijetki.

Kako bi saznali nešto više o ovoj temi iz portala znano.st razgovarali su s uglednim hrvatskim astronomima Koradom Korlevićem i Antom Radonićem. Oba astronoma su izjavila da ih je pad meteora u Rusiji jako iznenadio s obzirom na to da u novije doba nije bilo nekog sličnog događaja. Astronom Korado Korlević je za vijest saznao putem radija te je rekao da je razočaran lošim radom medija koji su prenosili svakakve informacije bez ikakvog filtriranja. Ante Radonić je rekao da ga je jako iznenadio broj video-snimki koje su dokumentirale događaj te da je na prvu pomislio kako se radi o manjem objektu promjera nekoliko metara.

Radonić, kao i Korlević, kritizira medije. Ono što ga je najviše zasmetalo je to što su neki mediji spominjali meteorsku kišu koja je navodila na pogrešne zaključke, ali i to što su ruski mediji ovom događaju pokušali pridati neko nadnaravno značenje kad je bilo jasno da je riječ o prirodnom događaju.

Oba su nam znanstvenika potvrdila kako ljudi još uvijek ne posjeduju neku pouzdanu tehnologiju ranog otkrivanja opasnosti iz Svemira, iako se već neko vrijeme radi na nekim projektima koji će biti gotovi tek za nekoliko godina. Prema Radonićevim riječima izuzetno je bitno poboljšati programe potrage za asteroidima u koje se dosad ulagalo premalo novca. Obraniti se od asteroida bilo bi moguće promjenom njegove putanje, ali bi ta promjena putanje bila uspješna ako bi se metoda koristila kroz niz godina. Astronomi tvrde da u svijetu zapravo već postoje organizacije koje se bave otkrivanjem asteroida poput UN-a ili Centra za mala tijela u SAD-u koji je zadužen za putanje svih objekata koji su otkriveni ili koji će tek biti otkriveni. Radonić također smatra da bi se u slučaju opasnosti od asteroida velike sile ujedinile i zajedno poduzele nešto protiv toga.

Radonić je objasnio i kako se meteor našao na putu za Zemlju: „Objekt koji je završio nedavno iznad Rusije kružio je u eliptičnoj stazi koja se protezala od asteroidnog pojasa iza Marsa pa gotovo do orbite Venere. Putanja mu se sjekla s orbitom Zemlje. Doletio je sa strane Sunca pa ga nije bilo moguće otkriti.“ rekao je za Znano.st voditelj Planetarija u Tehničkom muzeju Zagreb.

Mediji su naveliko pisali o ogromnoj količini energije koja se oslobodila eksplozijom meteora, a Radonić je pojasnio da su masa i brzina objekta kao i kut pod kojim je ušao u atmosferu ključni faktori u oslobađanju energije te je nadodao da ta velika količina oslobođene energije nema nikakvog dugoročnog utjecaja na atmosferu. Korlević je istaknuo da kod takvih događaja nema izgaranja tijela, nego je ključna brzina. „ ono što na kraju gori je dušik iz atmosfere koji se zapali na temperaturama iznad 3000 stupnjeva.“ objasnio je za Znano.st višnjanski edukator.

I Radonić i Korlević izjavili su kako se ovakvi događaju dogode jednom u 50 do 100 godina i da stoga nema statističke opasnosti od skorašnje reprize događaja iz Rusije, ali nitko ne može tvrditi da se to ne može promijeniti.

Prikupljene komadiće meteorita znanstvenici su odnijeli na analize. Ti bi mali uzorci meteorita mogli donijeti nova saznanja o Svemiru i našem Sunčevom sustavu. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti prve rezultate analiza o kojim ćemo vas informirati.

Leave a Comment