Nastavničke intervencije osiguravaju otpornost na stres kod djece izložene ratnim sukobima

Tijekom zime 2008., trotjedni oružani sukob na jugu Izraela i u pojasu Gaze pod nazivom “Operacija lijevano olovo” rezultirao je stotinama bačenih raketa i minobacačkim  napadima na izraelske civile. Tijekom navedena razdoblja djeca i njihove obitelj proveli su sate i dane u skloništima radi ugroženosti njihovih života.

Premda je psihološko djelovanje na dječje zdravlje vrlo dobro poznato, lokalni resursi naglašavaju da je ublažavanje negativnog ishoda masovno izazvane traume gotovo redovito moguće postići. U svjetlu prirodnih katastrofa odnosno onih izazvanih posredstvom čovjeka, školsko okruženje i nastavnici osposobljeni poslužiti u svrhu “kliničkih posrednika” mogu odigrati ključnu ulogu u pružanju pomoći djeci u suočavanju izloženosti traumi.


U studiji objavljenoj u travanjskom broju publikacije Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry (JAACAP), istraživači komentiraju posljedice metode rješavanja stresa kod Izraelske djece posredstvom učitelja koja se provodila u osnovnoj školi uoči raketnih napada koji su se zbili u vrijeme operacije Lijevano olovo, u usporedbi s kontrolnom skupinom prepuštenom regularnim ratnim zbivanjima. Ovo je prva studija takve vrste koja procjenjuje psihijatrijske ishode u djece izložene metodi rješavanja stresa uoči početka masovne traume.

G. Wolmer, te dr. Hamiel i Laor, iz Brull Community Mental Health Center – Tel Aviv Donald J. Cohen i Irving B. Harris iz Resilience Center for Trauma and Disaster Intervention, te Child Study Center sveučilišta Yale ocijenili su 1.488 izraelskih učenika četvrtog i petog razreda, grad u južnom Izraelu izloženih kontinuiranim raketnim napadima tijekom operacije Lijevano olovo. Navedene škole, odabrane su isključivo radi njihove blizine Pojasu Gaze, pod uvjetom da osiguravaju obuku nastavnika u rješavanju stresa ponajviše usredotočenog na izgradnju rezistentnosti no izravno regulirajući simptome traume. Intervencija pod vodstvom učitelja provedena je u šest škola, tri mjeseca uoči izlaganja traumama.

Koristeći se dvama kriterijima procjene, UCLA-PTSD Reaction Index and the Stress/Mood Scale, djeca su svjedočila o učestalosti simptoma vezanih uz stres, strah i promjene raspoloženja u prethodnom mjesecu. Ovi simptomi u skladu su s onima utvrđenima kod djece izložene posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP).

U članku naslovljenom “Sprječavanje Dječjeg posttraumatskog stresa nakon katastrofe u okviru intervencije predvođene nastavnikom: kontrolirana studija” g. Wolmer, te dr. Hamiel i dr. Laor, navode da su da djeca obuhvaćena spomenutom intervencijom u 50% slučajeva bila manje izložena simptomima posttraumatskog stresa u odnosu na kontrolnu grupu. Kod djece obuhvaćene intervencijom, postotak one koja odgovaraju odnosno prelaze prihvaćene standarde za PTSP znatno je niži, premda većinom među dječacima. Djeca nižeg socioekonomskog statusa u većem broju slučajeva bila su obuhvaćena objema mjerilima za razliku od onih umjerenog i visokog socioekonomskog statusa.

Istraživači zaključuju, “Intervencija usmjerena na stjecanje otpornosti, pod stručnim vodstvom profesora predstavlja univerzalan, financijski isplativ pristup kako bi se poboljšala pripremljenost djece na masovne traume te kako bi se spriječio razvoj PTSP-a nakon izlaganja.” U popratnom uvodniku dr. Joan Rosenbaum Asarnow navodi, “Članak Wolmer i sur. (1) pruža izuzetan primjer usuglašavanja smjernica javnog zdravstva / inovacija sa svrsishodnim metodama. Potreba osiguravanja najprimjerenijeg mogućeg programa javnog zdravstva te metoda liječenja zahtijeva sudjelovanje vrhunskih znanstvenika kako bi se osigurala snažna učinkovitost programa.” Dr. Arsarnow zaključuje, “Osmišljavanje optimalnog pristupa u okruženju javnozdravstvene / programske inicijative uz korištenje najsuvremenijih metoda procjene u znanstvenim krugovima od neprijeporne je važnosti.”

Izvor: Elsevier

Related Posts

Tags

Share This

Comments Closed