Seksualno ponašanje adolescenata i izloženost sadržaju u filmovima

Intuitivno jednostavno ima smisla: izlaganje seksualnim sadržajima u filmovima u ranoj dobi vjerojatno utječe na adolescentsko seksualno ponašanje. Ali ipak, iako su napravljena mnoga istraživanja koja pokazuju da adolescenti koji gledaju više riskantnih ponašanja u popularnim filmovima, poput opijanja i pušenja, i sami piju i puše, iznenađujuće malo istraživanja proučava utječu li filmovi na seksualno ponašanje adolescenata. Do sada.

Preko šest godina, psiholozi su ispitivali prenosi li se ili ne seks na velikim ekranima na seks u stvarnim životima adolescenata. Njihova otkrića, koja će biti objavljena u Physiological Science, časopisu Udruženja za psihološku znanost, otkrivaju ne samo da se prenose, već i objašnjavaju neke od razloga zašto.

„Mnoga istraživanja su dokazala da na seksualne stavove i ponašanja adolescenata utječu mediji,“ kaže Ross O’Hara, trenutno postdoktoralni student na Sveučilištu Missouri, koji je proveo istraživanje s drugim psihološkim znanstvenicima dok je bio na koledžu u Dartmouthu. „Ali uloge filmova bile su podosta zapostavljene, bez obzira na druga istraživanja koja pokazuju da su filmovi utjecajniji od televizije ili glazbe.“

Prije zapošljavanja sudionika u istraživanju, O’Hara i njegovi kolege istraživači su pregledali 684 najuspješnija filma od 1998. do 2004. godine. Kodirali su filmove po sekundama seksualnog sadržaja, poput strastvenog ljubljenja ili seksualnog odnosa. Ovaj rad nastavljao se na prijašnju provjeru filmova od 1950. do 2006. godine gdje je otkriveno da više od 84% tih filmova ima seksualne sadržaje, uključujući 68% filmova dozvoljenih za sve uzraste (G), 82% filmova koje se preporučuje gledati uz nadzor roditelja (PG) te 85% filmova koji se smatraju neprikladnima za gledatelje mlađe od 13 godina (PG 13). Većina sadašnjih filmova ne prikazuje siguran seks sa slabim spominjanjem kontracepcije.

Istraživači su tada regrutirali 1228 sudionika koji su imali između 12 i 14 godina. Svaki sudionik je obavijestio koje filmove je gledao uz pomoć različitih kolekcija od po 50 nasumično odabranih filmova. Šest godina kasnije, sudionici su ispitani da bi se saznalo koliko su imali godina kada su postali seksualno aktivni te koliko je riskantno bilo njihovo seksualno ponašanje. Jesu li dosljedno koristili prezervative? Jesu li bili monogamni ili su imali više partnera?

„Adolescenti koji su više bili izloženi seksualnim sadržajima u filmovima ranije su započinjali seksualni život, imali su više seksualnih partnera te su rjeđe koristili prezervative s povremenim partnerima,“ objašnjava O’Hara.

Zašto filmovi imaju ovakav efekt na adolescente? Ovi istraživači su proučili ulogu osobine ličnosti koja se zove traženje uzbuđenja. Jedna od velikih opasnosti adolescencije je predispozicija za „traženje uzbuđenja“. U dobi između deset i petnaest godina, tendencija za traženje novih i intenzivnijih stimulacija svih vrsta doseže vrhunac. Divlje hormonalne promjene u adolescenciji čine kritičko razmišljanje malo težim.

O’Hara i njegovi kolege su otkrili da veća izloženost seksualnim sadržajima u filmovima u ranoj dobi zapravo vodi do većeg vrhunca traženja uzbuđenja tijekom adolescencije. Kao rezultat toga, seksualno ponašanje traženja uzbuđenja može trajati do kasnih tinejdžerskih godina pa čak i u rane dvadesete ako su mladi ljudi izloženi ovakvom tipu filmova. Ali istraživači ističu da seksualno izlaganje u filmovima ima tendenciju aktivirati traženje uzbuđenja i zbog biologije i zbog načina na koji su dječaci i djevojčice socijalizirani.

„Čini se da ovi filmovi u osnovi utječu na njihovu osobnost preko promjena u traženju uzbuđenja,“ kaže O’Hara, „Što ima dalekosežne implikacije u njihovim ponašanjima koja uključuju riskiranje.“

Ali traženje uzbuđenja nije u potpunosti objasnilo ove efekte; istraživači nagađaju da adolescenti uče određena ponašanja iz seksualnih poruka u filmovima. Mnogi tinejdžeri se okreću filmovima da nabave „seksualne skripte“ koje nude primjere kako se ponašati kada su suočeni s kompliciranim emocionalnim situacijama. Za 57% američkih adolescenata u dobi između 14 i 16 godina, mediji su najveći izvor seksualnih informacija. Oni često ne razlikuju ono što vide na ekranu i ono s čime se moraju suočiti u svakodnevnome životu.

Istraživači ističu da je važno upamtiti da ovo istraživanje ne može dokučiti direktni uzročni efekt koji filmovi imaju na seksualno ponašanje. Bez obzira na to, O’Hara kaže: „Ovo istraživanje i njegovo poklapanje s drugim radovima, snažno sugerira da roditelji trebaju ograničiti djecu od gledanja seksualnog sadržaja u filmovima u ranoj dobi.“

 

Izvor: Association for Psychological Science, znano.st

Leave a Comment