Robot u orbiti će skupljati svemirski otpad i pretvarati ga u nove satelite

Problem svemirskoga otpada sve je veći, a ako  Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA) izvrši svoj naum, orbita bi uskoro mogla postati mjesto rasprodaje rezervnih dijelova satelita. Ova  istraživačka ruka DOD-a (Ministarstva obrane) pokrenula je novi program, prikladno nazvan Phoenix, kako bi stvorila nove satelite od satelita koji su stavljeni izvan pogona ili onih koji ne rade, a trenutačno se nalaze neiskorišteni u geosinkronoj orbiti oko 35 000 kilometara iznad Zemlje.

Relativno veliki broj neupotrebljivih satelita nalazi se u “grobnim orbitama” kamo su smješteni kako bi se maknuli s puta novim satelitima koji su u pogonu. U ovim satelitima nema goriva i energije, ali ima funkcionalnih dijelova koji su upotrebljivi i teški, pogotovo antene. DARPA želi unutrašnjost satelita lansirati u Svemir (ovo je relativno jeftino, jer velike antene za komunikaciju čine većinu lansirne težine satelita) i zatim ju  pričvrstiti na antenu koja se već nalazi u orbiti.

Da bi ovo postigla, DARPA treba svemirskog robota ili “prateći” svemirski brod koji bi omogućio da se sve to događa u orbiti. Prateći brod bi se poput automatskog mehaničara susretao sa “satletima” (to su mali satelitni “mozgovi”) koji bi se mogli povesti na drugim satelitskim lansiranjima. Nakon toga  bi odstranio satlete sa većeg satelita ili pokrenuo prijevozno sredstvo i odnio satlete do satelita koji ne radi te bi zatim pričvrstio satlet na već korištenu antenu i zatim odvojio antenu od prijašnjeg satelita. Prateći brod bi zatim stavio ovaj novi spoj satleta i antene u novu orbitu. Na ovaj način bi pomoćni brod sagradio  novi satelit od starih dijelova koji su već dostupni u Svemiru što bi ograničilo količinu otpada koja se unosi u orbitu.

Sve će ovo naravno zahtijevati prilično velike tehnološke skokove, a kao što je često slučaj sa DARPA-om, derivativna tehnologija bi ovdje mogla imati najveći utjecaj. DARPA će prvenstveno trebati svemirskog robota s dobrom vizijom i određenim stupnjem autonomije, mogućnost punjenja goriva u orbiti (najvjerojatnije u Međunarodnoj svemirskoj stanici koja testira vlastitu tehnologiju kojom bi opskrbljivala satelite gorivom) i mogućnost ‘hvatanja’ i presretanja satelita u orbiti.

Izvor: PopSci , znano.st

Related Posts

Tags

Share This

Leave a Comment