Psihopate

Psihopate smo donedavno navikli susretati gotovo isključivo u kriminalističkim serijama i filmovima, prikazivane kao izuzetno lukave, okrutne i nepopravljive zločince. Iako popularna upotreba psihijatrijskih termina ne odgovara uvijek kliničkoj, psihopatija je dugo vremena i među laicima i među stručnjacima smatrana opasnom i potencijalno razornom aberacijom ljudskog uma.

Premda ne postoji općeprihvaćena definicija psihopata, psihopatskom se smatra konstelacija crta ličnosti koju između ostalog karakteriziraju slaba kontrola nagona, ekstremni egocentrizam, promišljenost, potpuno odsustvo osjećaja krivnje i empatije, nedostatak straha i naglašena dominantnost u interpersonalnim odnosima. Iako psihopatske osobine ličnosti često visoko koreliraju s dijagnostičkim kriterijima za antisocijalni poremećaj ličnosti, ne radi se o sinonimima, budući da se potonji odnosi primarno na ponašanje koje krši društvene norme, dok je psihopatija prvenstveno opis ličnosti. Prema najpoznatijem mjernom instrumentu za mjerenje psihopatije, testu PCL-R dr. Roberta Harea, oko 1% opće populacije zadovoljava kriterije za takvu dijagnozu.

Nakon desetljeća popularnog straha i zazora od psihopata, odnedavno svjedočimo naglom obratu tog trenda i sve češćem asociranju psihopatije s potencijalom za uspjeh u suvremenom društvu. Iako je od početaka istraživanja psihopatije poznato da psihopati s lakoćom manipuliraju svojim žrtvama te često ostavljaju dojam ugodnih, šarmantnih pojedinaca (što ih često čini još opasnijima), tek su nedavno u prvi plan došla istraživanja koja eksplicitno povezuju psihopatske osobine ličnosti s uspjehom u suvremenom korporativnom i političkom okruženju.

Tako je početkom 2012. američkim medijima odjeknula vijest da 10% zaposlenika u financijskom sektoru zadovoljava uvjete za kliničku dijagnozu psihopatije. Vijest je izazvala burne reakcije i demantirana je s više strana, uz navođenje originalne studije (vidi napomenu 1 ispod teksta) koja je na prigodnom uzorku poslovnih ljudi našla da 4% njih zadovoljava kriterije za takvu dijagnozu (što je i dalje bitno više nego u općoj populaciji). Tip uzorkovanja korišten u studiji ne dopušta međutim generalizaciju na širu populaciju poslovnih ljudi, no ostavlja i mogućnost da bi taj postotak u njoj mogao biti i viši.

Još recentnija studija (vidi napomenu 2 ispod teksta), objavljena u rujnu ove godine u uglednom časopisu Journal of Personality and Social Psychology, analizirala je osobine 42 američka predsjednika i korelirala psihopatske osobine ličnosti s konkretnim uspjesima u njihovom radu. Neustrašiva dominantnost karakteristična za psihopate bila je visoko povezana s uspješnijim predsjedničkim mandatom, percipiranim kvalitetama vođe, moći uvjeravanja i vještinama upravljanja u krizi.

Kao najopsežniji i medijski najeksponiraniji predstavnik pokreta revalorizacije psihopata, u listopadu 2012. izlazi knjiga Kevina Duttona “The Wisdom of Psychopaths” koja eksplicitno promiče ideju da je psihopatija zapravo kontinuum crta ličnosti, da svatko ima nešto od njenih karakteristika i da ih je moguće, štoviše poželjno, prepoznati, razvijati i upotrijebiti za napredak u privatnom i profesionalnom životu. Na web stranici koja promovira knjigu moguće je ispuniti kratak upitnik i saznati čuči li u vama skriveni psihopat, što prema autoru znači možda tek da se u vama krije potencijal za karijeru uspješnog, odvjetnika, neurokirurga ili predsjednika vojne sile.

Spomenuta istraživanja dio su društvene klime na početku 21. stoljeća koja naglasak na individualizmu kao putu do samoostvarenja i profesionalnog uspjeha odvodi u sve veće, ponekad kontroverzne ekstreme. Istraživanja u psihologiji također bilježe i prve zabrinjavajuće efekte takvog trenda. Primjerice, nedavno je longitudinalno istraživanje empatije u SAD-u pokazalo da je sposobnost studenata da empatiziraju s drugima danas 40% manja nego prije 30 godina. [3]

1 Babiak, P., Neumann, C. S. and Hare, R. D. (2010), Corporate psychopathy: Talking the walk. Behavioral Science and the Law, 28: 174–193

2 Lillienfeld, S., Waldman, I., Landfield K., Watts A., Rubenzer S., Faschingbauer, T. (2012) Fearless dominance and the U.S. presidency: Implications of psychopathic personality traits for successful and unsuccessful political leadership. Journal of Personality and Social Psychology, Vol 103(3), 489-505

Leave a Comment