Proučavanje ljudske lubanje uzrokuje evolucijsku glavobolju

Znanstvenici koji su proučavali jedinstvenu kolekciju ljudskih lubanja pokazali su da promjene u obliku lubanje za koje se smatralo da su se dogodile neovisno kroz posebne evolucijske događaje su možda zapravo poticale jedna drugu.

Istraživači sa Sveučilišta Manchester i Barcelona pregledali su 390 lubanja iz Austrijskog grada Hallstatt te su otkrili dokaze da je ljudska lubanja visoko integrirana, što znači da je varijacija u jednom dijelu lubanje povezana sa promjenama na cijeloj lubanji.

Austrijske su lubanje dio poznate kolekcije koja se čuva u kosturnici katoličke crkve u Hallstattu. Lokalna tradicija govori kako su ostaci mrtvih iz tog grada pokopani ali su kasnije ekshumirani kako bi se napravio prostor za buduće pokope. Lubanje su također ukrašene crtežima i, što je najvažnije, nose ime pokojnika. Istraživački tim iz Barcelone izmjerio je lubanje te prikupio genealoške podatke iz crkvenih arhiva rođenih, vjenčanih i umrlih, koji su im omogućili da istraže naslijeđe oblika lubanje.

Istraživači su testirali da li su se određeni dijelovi lubanje – lice, lubanjska baza te lubanjska duplja ili neocranium – mijenjali neovisno jedno o drugome, kao što su antropolozi uvijek smatrali, ili su na neki način povezani. Znanstvenici su simulirali pomicanje foramen magnuma (mjesto gdje kralježnica ulazi u lubanju) koji se asocira sa uspravnim hodom;udubljenje lica, koje je povezivano sa razvojem jezika i možda sa žvakanjem; te razvoj i zaokruživanje vrha lubanje, koje se povezuje sa povećanjem mozga. Otkrili su da, umjesto da su odvojeni evolucijski događaji, promjene u jednom dijelu mozga olakšale su te čak i poticale promjene u ostalim dijelovima.

‘Otkrili smo da su genetske varijacije u lubanji visoko integrirane, stoga ako bi selekcija favorizirala promjenu oblika u određenom dijelu lubanje, nastala bi reakcija koja bi uključivala promjene u cijeloj lubanji,’ rekao je dr. Chris Klingenberg, sa Manchesterskog fakulteta životnih znanosti.

‘Genetsku informaciju smo upotrijebili kako bi smo simulirali što bi se dogodilo ako bi selekcija favorizirala određene promjene oblika lubanje. Za te primjene koristili smo glavne značajke kod čovjeka, u usporedbi sa našim precima: pomicanje foramen magnuma povezanog sa prelaskom na dvonožni stav tijela, uvlačenje lica, savijanje lubanjske baze, i konačno, povećanje dijela gdje je smješten mozak.

‘Koliko je bilo moguće, simulirali smo svaku od ovih promjena kao lokalizirane promjene oblika limitirane na malo područje lubanje. Za svaku simulaciju dobili smo predviđeni rezultat koji je uključivao ne samo promjenu na koju smo ciljali, već i sve ostale. Sve te značajke lubanje mijenjale su se u paketu. To znači da je u evolucijskoj povijesti bilo koja od ovih promjena mogla utjecati na evoluciju ostalih.’

Glavna je autorica, dr. Neus Martínez-Abadías sa Sveučilišta Barcelona, nadodala: ‘Ova studija ima važne implikacije za zaključak o ljudskoj evoluciji te pretpostavlja potrebu za ponovnom interpretacijom evolucijskih scenarija lubanje kod modernih ljudi.’

Izvor: University of Manchester; znano.st

Related Posts

Share This

Leave a Comment