Čovjek i lišajevi

Svakodnevno se susrećemo s riječju simbioza koja se koristi kao sinonim za objašnjavanje povezanosti različitih pojmova u društvu, politici, književnosti.

No simbioza se prvotno odnosi na živi svijet i odnose koje ona podrazumijeva u prirodi. Tako simbiozu definiramo kao odnos između dviju vrsta u kojima obje imaju korist od zajedničkog života. Međusobno si pomažu te si tako olakšavaju život osiguravajući si hranu i braneći se od predatora.

Smatra se da se simbioza razvila iz izmjeničnog parazitizma, pri kojemu se između napadanja i obrane među partnerima uspostavila ravnoteža. Ovakav način života ima veliku prednost za biljni i životinjski svijet, no što simbioza u prirodi znači za čovjeka? Po izgledu nimalo impresivan model simboze gljiva i algi u organizmu –  lišaj, ima izrazito značenje za živi svijet.

Lišajevi su višestanični organizmi koji predstavljaju simbiotski odnos između algi i gljiva. Bojom i oblikom su vrlo različiti, a njihov izgled ovisi o građi gljiva, jer one čine veći dio talusa. Gljive koje tvore lišajeve najčešće su mješinarke, svega 2% lišaja čine stapčarke, dok su alge u lišaju modrozelene ili zelene. Danas je u svijetu poznato 25.000 vrsta lišajeva. Ovisno o vrstama gljiva koje čine simbiozu, lišajeve dijelimo na Ascolychenes, koje su raznovrsne i mnogobrojne, i Basidiolichenes, koje su malobrojne i žive samo u tropskim područjima. Iako nastanjuju mnoga područja, jako sporo rastu, oko 0,5 mm na godinu. Građa lišaja je jednostavna, građeni su od četiri sloja – prvi sloj čini kora koju grade gljive i njihove debelozidne hife koje se tijesno povezuju i stvaraju tkivo, tzv. plektenhim. Za obavljanje fotosinteze zadužene su alge koje se nalaze u gonidijalnom sloju. U ovom sloju hife gljiva ulaze u alge, ali ih ne usmrćuju, već iz njih crpe ugljikohidrate koje je alga stvorila procesom fotosinteze. Gljive pak opskrbljuju algu vodom i mineralnim solima. Srž čini mreža hifa gljiva koja ima ulogu izmjene plinova. Četvrti sloj građen je kao i prvi sloj, tu su pričvršćeni rizoidi kojima je lišaj pričvršćen za podlogu te pomoću njih iz okoliša uzima vodu i hranjive tvari. Također postoji podjela prema obliku pa razlikujemo koraste koji nalikuju kori, listaste poput lista i grmaste poput grma. Lišajevi se razmnožavaju jednako kao i gljive mješinarke, pomoću spora koje nastaju u mješinicama. No lišaji se osim toga vrlo često mogu razmnožavati i vegetativno, što predstvlja nespolan način razmnožavanja. Vegetativno razmnožavanje moguće je pomoću struktura koje se nazivaju sorediji. Sorediji su tjelešca koja čine skupine algi obavijenih hifama gljiva. One izlaze iz lišaja, a dalje ih rasprostanjuje vjetar. Iz svakog soredija može se ponovno razviti cijelo tijelo lišaja.

Značenje lišaja za živi svijet od izuzetne je važnosti pa ove organizme nazivamo „pioniri vegetacije”. Oni imaju mogućnost naseljavati područja Zemlje koja su neadekvatna za naseljavanje ostalih vrsta, kao što su hladna, gola ili vruća mjesta. Prodiru u ledene pustinje visokih planina te Antartika i Arktika. Mogu izdržati hlađenje do -196 Cº a da ne budu oštećeni, a kod -24 C mogu fotosintetizirati. Kada lišajevi nastane takva mjesta, stvarajući plodno tlo, mahovinama i ostalim biljkama otvorena je mogućnost naseljavanja i stvaranja novog biotopa. Rastom određenih vrsta na nekim područjima možemo zaključiti kakvo je onečišćenje zraka. Ukoliko nema lišaja jasno je da se radi o velikom onečišćenju, posebno u industrijskim područjima koja iskorištavaju fosilna goriva čijim izgaranjem u atmosferu odlazi znatna količina ugljikova dioksida, sumporovih i dušikovih oksida. Zbog toga lišajeve nazivamo „bioindikatori zagađenja”. Jedan takav lišaj živi na Arkitčkom području. On u svojim stanicama koncentrira radioaktivne supstance iz atmosfere. Sobovi koji se hrane tim lišajevima dobivaju visoku koncentraciju radioaktivnih čestica. Takva sposobnost lišajeva da akumuliraju elemente u uskoj svezi s atmosferskim razinama elemenata dovela je do njihove široke primjene kao praktičnih bioindikatora anorganskog onečišćenja zraka. Prednosti koje nam nude u kontroli kvalitete zraka daleko su jeftinije i jednostavnije nego instrumentalne metode kontrole onečišćenja. Jedan takav epifitski lišaj, Hypogymnia physodes (naslovna fotografija), upotrijebljen je za kontrolu onečišćenja zraka u području grada Sarajeva.

Lišajevi se koriste i kao kemijska sredstva, dobivaju se neke kiseline koje se primjenjuju u tekstilnoj industriji, proizvodnji lakmus papira te bojenja vune. Postoje i parfemi koji se dobivaju od lišaja. Poznat je islandski lišaj (Cetraria islandica, fotografija gore), od kojeg se radi ljekoviti čaj i sirup za iskašljavanje. Velika važnost za čovjeka jest da je i nekoliko antibiotika sintetizirano iz nekoliko vrsta lišajeva. Samim time ističu se među biljnim i životinjskim carstvom kao skupina sa širokom i korisnom primjenom za ljude i za ostale organizme.

IZVOR: www.biologija.com.hr

Related Posts

Tags

Share This

Comments Closed