Polja zlata – istraživanja o transgeničnim usjevima

zitoObilježava se 30 godina otkako su znanstvenici objavili vijest o mogućnosti uvođenja funkcionalnih stranih gena u biljne stanice. Taj podvig je obećavao početak uzbudljivog razdoblja biotehnologije, u kojem bi mogle biti dobivene poželjne osobine i sposobnosti biljaka koje se koriste za hranu, vlakna ili čak gorivo. Genetički modificirani (GM) usjevi su obećavali učiniti život lakšim, a darove prirode još poželjnijim.

Niz članaka časopisa Nature istražuje kako se stvari nisu odvijale tim putem. Budućnost je od većeg značenja nego prošlost, ali kad se radi o GM usjevima, prošlost služi prosvjećivanju.

Ubrzo nakon prodora 1983. godine, biotehnološke kompanije koje razvijaju GM usjeve su postale jako interesantne investitorima. Na primjer, kompanija Calgene u Kaliforniji je razvila rajčicu “Flavr Savr“, modificiranu kako bi ostala tvrda nakon sazrijevanja, što joj je donijelo pozornost, posebno nakon što je čuvena Campbell Soup kompanija investirala u njezin razvoj. Kao i mnogi tog vremena, Campbell je bio fasciniran obećanjem da rajčice mogu sazrjeti na biljci kako bi stavio naglasak na njihovu aromu i uz to proći put do supermarketa i stolova za jelo bez pretvaranja u kašu.

Rane 1992. godine, analitičari su predvidjeli regulatorno odobrenje za GM rajčicu unutar mjesec dana i tržište od najmanje 500 milijuna američkih dolara godišnje. Ali manje od desetljeća nakon njihova rođenja, GM usjevi su se suočili s teškom adolescencijom. Ono što je jednom proglašeno biološkom čarolijom, sve je više obilježavano kao “Frankenfood“. Potrošači u Europi su bili zgroženi agresivnim marketingom GM diva Monsanto, iz St Louis-a, Missouri. “Flavr Savr“ je pretrpio više od godinu dana odgađanja američke Agencije za hranu i lijekove (Food and Drug Administration – “FDA“) i u Campbell-u su počeli tvrditi da nisu imali namjeru stavljati rajčice u svoje juhe bez odobrenja javnosti. Što je pošlo po zlu? Sudeći prema jednom analitičaru tog vremena, biotehnološki sektor je zakazao u prikladnom pripremanju potrošača: „Sada, oni su svjesni da su morali jasno educirati neinformiranu javnost.“

“Flavr Savr“ je odobren 1994. godine, ali nikada nije postao komercijalan. U međuvremenu, biotehnološka industrija je skrenula svoju pozornost na obilježja koja nisu imala za cilj oduševiti potrošače, nego povećati poljoprivredne prinose. Usjevi tolerantni na herbicide i otporni na štetočine proširili su se Sjedinjenim Američkim Državama i mnogim drugim zemljama. GM organizmi su postali agrikulturno oruđe.

Na mnogim mjestima gdje su zasijani, ti GM usjevi su gotovo u cijelosti zamijenili konvencionalne. Prinosi i profiti su se povećali, poljoprivrednici su uglavnom sa zadovoljstvom prihvatili transgenično sjemenje i tehnologija je donekle ispunila neka obećanja u pomaganju okolišu reducirajući količinu i raznovrsnost potrebnih pesticida.

GM usjevi se naravno i dalje suočavaju s problemom odnosa s javnošću. Strahovi od nepoznatog i „neprirodnog“ te zabrinutost o zdravlju ili utjecajima na okoliš su često sprječavali odobravanje i prihvaćanje takvih usjeva, posebno u Europi, gdje su prosvjednici uništavali eksperimente. Sjedinjene Američke Države, najveći svjetski korisnik GM usjeva, uvidjele su obnovljeni zazor kako su sve češći bili pozivi za jasno označavanje hrane s GM sastojcima.

Analitičar koji je progovorio o neinformiranoj javnosti je možda bio u pravu 1993.godine, ali takve tvrdnje više ne vrijede. Ljudi su zasigurno okruženi mnoštvom informacija o GM tehnologijama. Mnoge od njih su pogrešne – s obje strane debate. Ali veliki broj tih netočnih informacija su sofisticirane, poduprte istraživanjima koja zvuče uvjerljivo i pisane sa sigurnošću. (S GM usjevima, dobro mjerilo zablude priopćenja je uvjerenje s kojim je isporučeno.)

Naoružani dezinformacijama, sudionici u debatama svoje stavove izražavaju na ulicama, supermarketima i društvenim medijima. S temom osjetljivom i dragom ljudima kao što je hrana koju jedu i daju svojoj djeci, oni koji se poigravaju sa strahovima, zabrinutošću i nesigurnošću koji okružuju GM usjeve su često u nadmoći nad drugima i kontroliraju situaciju. A strahovi su isprepleteni s nepovjerenjem prema sjemenskim tvrtkama. Podupiranje GM usjeva se čini kao nezahvalan posao: zalaganje za dobru znanost i obećanja kojeg nudi vrijedi truda, ali braniti korporacije gladne profita se čini manje plodonosnim.

Međutim, postoji razlog za zalaganje za daljnju upotrebu i razvoj GM usjeva. Genetičke modifikacije su tehnologija u usponu čiji se razvoj vrlo brzo preselio u komercijalizaciju. To je prisililo mnoga istraživanja u područja u kojima se ostvaruje profit. Bez širokih programa istraživanja izvan sjemenske industrije, razvoji će i dalje biti vođeni profitom, ograničavajući vjerojatnost za mnoge prednosti koje su obećane prije 30 godina – poput održivog prehranjivanja rastuće populacije planete, redukcije ekološkog otiska poljoprivrede i izručivanje proizvoda koji iznenađuju i oduševljavaju.

Transgenične tehnologije nisu nikako jedini put koji se to može postići, ali brzina i preciznost koje nude s obzirom na tradicionalne tehnike razmnožavanja su ih učinile neophodnima prije 30 godina, a to su još i danas.

Izvor: znano.st

Leave a Comment