Pet prepreka u emocionalnoj vezi – zaobiđete ih

Kako bi neki odnos dobio na kvaliteti, potrebno je u njega unijeti odgovornost. Međutim, koju vrstu odgovornosti? Mnogi parovi ovdje prave veliku pogrešku iz razloga što ne preuzimaju odgovornost za svoje emocije već za partnerove. Ovakav oblik ponašanja je vrlo nezdrav zato što predstavlja kopiju odnosa koje su partneri iskušavali dok su bili mali, a to je odnos roditelj – dijete. Ovo predstavlja prvi kamen spoticanja u odnosu.

Dok smo bili djeca naše, nazovimo ih emocionalne probleme su rješavali naši roditelji. Oni su uvijek imali rješenje za njih te za njima nismo trebali posezati u sebi. Na neki način roditelj je nosio određeni teret koji dolazi kao dio roditeljstva. Ista stvar se događa i u partnerskom odnosu, samo što ona po svojoj prirodi nije sastavni dio partnerskog odnosa.

U određenim trenucima ovakav oblik rješavanja emocionalnih problema može biti ugodan izlaz, ali dugoročno gledano ovakav oblik ponašanja umanjuje svrhu i ljepotu emocionalnog odnosa između dvoje ljudi pa ga je zato bolje izbjegavati. U ovom slučaju partneri se počinju gledati kroz prizmu roditelja ili djeteta tj. jedan drugome postaju roditelj ili dijete te zbog toga privlačnost između njih počinje splašnjavati.

Drugi kamen spoticanja u odnosu je očekivanje da će partneri jedan drugome nadopuniti prazninu koju imaju u sebi. No, realnost je drugačija. Jedini način da partneri popune prazninu koju osjećaju u sebi jest taj da promijene određene stvari u sebi koje će ih tada dovesti do osjećaja ispunjenosti. Odnos može poslužiti jedino kao temelj za osobnu promjenu, ali ne i kao nadomjestak osobnih nedostataka.

Ono što odnos može ponuditi partnerima je osvještavanje njihovih obrazaca. Kad partneri osvijeste svoje obrasce ponašanja, mogu početi raditi na njihovom mijenjanju. Činjenica je da partner/-ica s kojim smo u odnosu može ponuditi jako puno materijala za naš razvoj, ali osobni je izbor koliko ćemo to upotrijebiti. Međutim, ne bi trebali očekivati da će partner riješiti naše obrasce. Partner je samo okidač obrasca te pratnja i podrška kroz proces transformacije.

Treći kamen spoticanja su obrasci ponašanja koje partneri ponavljaju godinama, ali oni više nemaju svoju svrhu osim da im uništavaju živote. Tipični obrasci u odnosima koji ljudima ne dopuštaju duboku intimnu komunikaciju i predanost su:

- nezrelo ponašanje
– emocionalna zatvorenost
– vezanost
– zlostavljanje bilo koje vrste

Nažalost, broj ljudi s ovakvom vrstom ponašanja je velik te zbog toga postoji mnogo onih koji ne mogu iskusiti ljepotu odnosa. Sve dok netko posjeduje ove obrasce, neprestano će privlačiti sebi slične osobe s kojima će ulaziti u odnos.

Odrasle osobe imaju potpunu slobodu izbora oko toga koji će oblik ponašanje koristiti, a koji neće. U tome je osnovna razlika između djeteta i odrasle osobe te zbog toga ne postoje adekvatna opravdanja za ponašanje i emocije koje odrasli iskušavaju. Ako se odgovornost za ovakva ponašanja prebacuje na partnera, dugoročno gledano partner će snositi štetne posljedice – i svoje i za odnos u kojem se nalazi.

U zdravom odnosu partneri preuzimaju odgovornost za svoje emocije i potrebe te zbog toga ne iskušavaju pritisak i opterećenje koje je u suprotnoj situaciji prisutno.

U skladu s gore navedenim dolazi četvrti kamen spoticanja kod kojeg se jedan od partnera osjeća krivim ili ima potrebu pomoći partneru koji se ne osjeća dobro ili prolazi kroz krizu. Takav stav, a pogotovo potreba da se pomogne partneru, ukazuje na to da drugu osobu podcjenjujemo, kako njene emocije tako i njenu osobnu snagu. Na taj način odajemo svoju sumnju u partnera i njegove sposobnosti da može sam nadvladati životne izazove koji mu se nameću. Korijeni ovakvog ponašanja idu iz djetinjstva iz razloga što roditelji svojoj djeci nameću krivnju zbog svojeg emocionalnog stanja.

Još gore od ovoga jest osjećaj sažaljenja prema drugoj osobi, peti kamen spoticanja. Ako netko čini to i sve gore navedeno kad mu partner iskušava određeni pad u životu, tada će vjerojatno i on sam očekivati isto ponašanje od svog partnera kad se nađe u istoj situaciji. Oba partnera trebaju prihvatiti činjenicu da su dovoljno zreli i snažni da mogu nadvladati krize koje iskušavaju te da ne trebaju igrati uloge roditelj/dijete jer je takav oblik ponašanja daleko iza njih. Najprikladnije rješenje je zrelo suosjećati, ne sažalijevati, i dati podršku svom partneru.

IZVOR: znano.st

Leave a Comment