Novi gen epilepsije pronađen u psima

Novi gen za idiopatsku epilepsiju pronađen je u pasjem 37. kromosomu kod belgijskih ovčara. Istraživanje koje provode doktor Hannes Lohi i njegova grupa na Sveučilištu u Helsinkiju te u Istraživačkom centru Folkhälsan otvara nove putove prema razumijevanju genetske pozadine većine uobičajenih epilepsija u pasa. Istraživanje također ima utjecaj na razumijevanje uobičajenih epilepsija kod ljudi.

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu PLoS ONE. Epilepsija pogađa 1-5% ljudske populacije svih starosti te uključuje vrijeme nastupa kod osobe sa sindromom čiji uzroci i prognoze uvelike variraju. Ovisno o njihovim temeljnim mehanizmima, sindromi epilepsije se dijele na opću (idiopatsku) epilepsiju, strukturalnu/metaboličku (simptomatičnu) epilepsiju te epilepsiju s nepoznatim uzrokom. Simptomatski uzroci upućuju na primjetnu strukturalnu ili vanjsku promjenu, dok je kod idiopatske epilepsije snažna genetska pozadina. Zajednički nazivnik svih tih sindroma su epileptični napadaji koji se ponavljaju te su podijeljeni prema internacionalnoj klasifikaciji u dvije glavne skupine – fokalni i generalni napadaji – bazirane na kliničkim simptomima i znanstvenim otkrićima. Oko dvije trećine napadaja kod odraslih su fokalne prirode, a jedna trećina ih je generalna. Kod djece i tinejdžera, pojava generalnih oblika epilepsije je veća (otprilike 50%).

Identifikacija gena epilepsije je u procesu

Procijenjeno je da genetski faktori igraju ulogu u razvoju epilepsije kod 40% pacijenata. Nekoliko gena koji utječu na razvoj simptomatične epilepsije je identificirano, ali genetska pozadina multifaktorske idiopatske epilepsije ostaje nepoznata. I fokalna i generička epilepsija se javljaju kod belgijskih ovčara. Profesor Hannes Lohi, zajedno s grupom istraživača radi u suradnji s danskim, švedskim i američkim istraživačima u projektu financiranom od strane Europske unije. Imali su veliki uspjeh kod identifikacije regije kromosoma povezanog s najčešćim oblikom epilepsije kod pasa. Uspoređujući genome pasa s epilepsijom sa zdravim kontrolnim psima otkrivena je regija kromosoma 37, koja, ako je homogena, povećava rizik od epilepsije sedam puta. Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju da bi i drugi, još nepoznati genetski faktori rizika mogli biti prisutni u ovoj pasmini.

Identificirana regija ima gene koji su odlični neurološki kandidati za epilepsiju i nastavak istraživanja koje je u tijeku cilja na identifikaciju pojedinačnih gena koji je uzrokuju. Geni epilepsije nisu prije bili identificirani u ovoj regiji kromosoma pa će otkriće otkriti sasvim novi gen epilepsije kod pasa, a moguće i kod ljudi. Tip epilepsije koji se javlja kod belgijskih ovčara je također vrlo čest i kod drugih pasmina pa bi otkriće moglo imati utjecaj i na razumijevanje epilepsije kod različitih vrsta pasa. „Samo je nekoliko gena u identificiranoj regiji i vjerujem da će nam analize koje provodimo pomoći na otkrijemo specifični gen epilepsije,“ kaže profesor Hannes Lohi koji je vodio istraživanje. „To bi nam omogućilo bolje razumijevanje mehanizama bolesti te nam pruža nova dijagnostička oruđa protiv bolesti.“

Istraživačka grupa Hannesa Lohija je započela opširni projekt sekvenciranja gena u kojem će cijela identificirana regija gena biti „pročitana“ pomoću next generation metode sekvenciranja. Identifikacijom specifične mutacije gena, mogao bi se procijeniti rizik od epilepsije, iako su česte mutacije kod pasa koje nikada ne postanu simptomi epilepsije.

Epilepsija je česta kod belgijskih ovčara

„Identificirana genska regija bi mogla biti jedini i najjači faktor rizika za epilepsiju kod belgijskih ovčara i mi proučavamo zanimljivu varijantu gena koji uzrokuje promjenu aminokiselina na razini proteina. Međutim, ova homozigotska promjena aminokiselina je također prisutna kod petine zdravih belgijskih ovčara. Istraživanje se nastavlja unutar pasmine i cilja na identifikaciju specifične mutacije za genetsko testiranje u ovim lokusima te po mogućnosti u drugim kromosomima. Potreba za testiranjem gena je hitna jer je procijenjeno da čak 20% pasa ove vrste ima epilepsiju,“ komentira glavni autor članka, doktor Elija Seppälä.

Dob nastupa idiopatske epilepsije kod belgijskih ovčara je u prosijeku tri godine starosti, iako dob uvelike varira. Napadaj često počinje kao fokalni napadaj i vlasnik bi trebao opažati ne normalna kretanja, obično na samo jednoj strani tijela psa. U ovom trenu pas često traži vlasnika, slini i povraća. Kod većine belgijskih ovčara napadaj postaje generalan te je popraćen s gubitkom svijesti i nejednoličnim grčenjima u udovima. Pas bi se također mogao nehotice isprazniti.

Prijašnja genetska otkrića grupe istraživača

Epilepsija je najčešći poremećaj živčanog sustava kod pasa i mnogi tipovi genetičke epilepsije se pojavljuju kod desetaka vrsta pasa. Istraživačka grupa je prije već identificirala prvi gen epilepsije za simptomatičnu epilepsiju, EPM2B, kod patuljastih dugodlakih jazavčara, također i gen LGI2, povezan s prolaznom idiopatskom epilepsijom kod pasmine Lagotto Romagnolo. Grupa je također sudjelovala u otkriću gena za simptomatičnu epilepsiju kod tibetanskih terijera. Lohi i njegova grupa su napravili pasju DNA banku u Finskoj koja trenutno sadrži skoro 40 000 uzoraka od više od 250 vrsta pasa. DNA banka je igrala veliku ulogu u provedbi istraživanja, jedno od kojih je i trenutno, koje je bilo objavljeno u ožujku 2012. gGodine.

 

Izvor: ScienceDaily, znano.st

Leave a Comment