Nova istraživačka metoda na tragu čitanja misli

citanje-misli-720x433Za dio mozga koji je aktivan kod osobe koja izvodi matematičke kalkulacije u eksperimentalnom okruženju čini se da postaje aktivan i u svakodnevnom životu, točnije, kad osoba koristi brojeve, ili čak neke neprecizne kvantitativne izraze, kao što je izraz „više od nečega“. Zaključak je to novog istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta Stanford.

Koristeći novu metodu, istraživači su prikupili prve solidne dokaze da je obrazac moždane aktivnosti kod nekoga tko rješava matematičke zadatke u kontroliranim uvjetima u eksperimentu vrlo sličan onom obrascu kod osobe koja razmišlja na kvantitativan način u raznim situacijama u svakodnevnom životu.

„Sada smo u mogućnosti prisluškivati mozak u stvarnim situacijama u životu.“, rekao je Josef Parvizi, profesor neurologije i neuroloških znanosti sa Sveučilišta Stanford. Parvizi je tek jedan od autora istraživanja, s njim su surađivali Mohammad Dastjerdi i Muge Ozker s istog sveučilišta. Ovi nalazi mogli bi biti korisni u razvijanju aplikacija koje „čitaju misli“, a koje bi primjerice mogle pomoći pacijentima koji su izgubili sposobnost govora da komuniciraju pomoću tzv. pasivnog mišljenja. Osim toga, moguće je zamisliti kako bi ovo otkriće moglo voditi prema nekim distopijskim ishodima, kao što su ugrađeni čipovi koji bi mogli špijunirati ili čak kontrolirati ljudske misli.

„Ovo je uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće.“, izjavio je profesor Henry Greely sa Sveučilišta Stanford, koji nije sudjelovao u provođenju istraživanja, ali je upoznat s postupkom i izrazio je veliku iznenađenost nalazima istraživanja. „Nalazi ponajprije demonstriraju da sad možemo vidjeti kad netko manipulira brojevima, a osim toga pokazuju da ćemo možda jednog dana moći upravljati mozgom kako bi utjecali na to kako netko obavlja operacije s brojevima.“, rekao je Greely.

Istraživači su pratili električnu aktivnost u dijelu mozga koji se inače zove intraparijetalni sulkus, a poznat je po svojoj važnosti za procese pažnje i pokrete šakama i očima. Istraživači su temeljili svoje pretpostavke na prijašnjim istraživanjima, koja su već otkrila da su određeni klasteri moždanih stanica u ovom području povezani s brojnošću, što je matematički ekvivalent pismenosti.

Međutim, tehnike koje su se koristile u tim prijašnjim istraživanjima, kao što je funkcionalna magnetska rezonanca, imaju ograničenu sposobnost proučavanja i bilježenja moždane aktivnosti u stvarnim, neeksperimentalnim uvjetima i točnog određivanja trenutka aktiviranja moždanih stanica potrebnih za obavljanje ovakvih operacija. Ta su se istraživanja usmjeravala na praćenje samo jedne funkcije u samo jednom specifičnom području mozga, i pokušavala su eliminirati ili jednostavno identificirati svaki mogući sporedni, zbunjujući faktor. Osim toga, eksperimentalni uvjeti u takvim istraživanjima bili su daleko od stvarnosti – naime, sudionici su morali više ili manje nepomično ležati u malim mračnim prostorijama, dok su tišinu razbijali konstantni glasni, mehanički zvukovi praćeni slikama prikazivanim na ekranu računala.

„To nije stvaran život.“, rekao je Parvizi. „Ne nalazite se u vlastitoj sobi, ispijajući šalicu čaja i spontano doživljavajući životne događaje.“ Dodao je kako je iznimno važno pitanje kako populacija živčanih stanica za koju je eksperimentom dokazano da je važna za određenu funkciju, radi u stvarnom svijetu, dakle, izvan laboratorijskih uvjeta. Metoda koju je njegov tim koristio, nazvana intrakranijalno snimanje, omogućila je istraživačima nevjerojatnu preciznost kojom su mogli pratiti aktivnost mozga kad su ljudi bili uključeni u različite svakodnevne situacije. U svoj su eksperiment uključili tri dobrovoljna sudionika, koji su prethodno bili procijenjeni za moguće operacijsko liječenje njihovih ponavljajućih epileptičkih napadaja.

Postupak eksperimenta uključivao je privremeno uklanjanje dijela pacijentove lubanje i stavljanje paketa elektroda na izloženu površinu moždanog tkiva. Pacijenti su na ove elektrode bili priključeni punih tjedan dana, dok su elektrode u tom vremenu prikupljale električnu aktivnost njihovih mozgova. Ovo praćenje je, nastavljeno i tijekom cijelog pacijentovog vremena provedenog u bolnici, jer je bilježenje njihovih ponavljajućih napadaja omogućilo neurolozima da odrede točno mjesto izvora epileptičkih napadaja u pacijentovog mozgu.

Dakle, tijekom cijelog ovog vremena pacijenti su bili ograničeni krevetima i uređajima na koje su bili priključeni, no bili su oslobođeni boli ili bilo kakvih neugodnih podražaja, a mogli su samostalno jesti, piti i razmišljati, kao i slobodno razgovarati s prijateljima ili članovima obitelji preko telefona ili uživo. Svaka od elektroda koje su im bile priključene na mozak „prisluškivala“ je populaciju od nekoliko stotina tisuća živčanih stanica i slala te informacije natrag u računalo. No, praćenje pacijenata bilo je prošireno video kamerama koje su snimale njihovo ponašanje tijekom cijelog boravka u bolnici, što je kasnije omogućilo istraživačima da povežu pacijentove dobrovoljne aktivnosti u stvarnom okruženju s ponašanjem živčanih stanica u određenom dijelu mozga.

Kao dio eksperimenta, sudionici su odgovarali na pitanja postavljena na ekranu računala. Neka od njih uključivala su računanje, dok su druga zahtijevala ono što znanstvenici nazivaju epizodičkim pamćenjem, pa su sudionici odgovarali je li prikazana tvrdnja točna ili netočna. U drugim situacijama pacijenti su imali lakši zadatak jednostavnog gledanja u središte ekrana, čime se bilježilo takozvano „stanje odmora“ mozga.

Parvizi i njegov tim otkrili su da je električna aktivnost u određenoj grupi moždanih stanica u intraparijetalnom sulkusu bila pojačana samo kad su pacijenti izvodili matematičke operacije, što se poklapa s prijašnjim istraživanjima. Kasnije su Parvizi i njegovi kolege analizirali zapise elektroda svakog sudionika, otkrili mnogo aktivnosti intraparijetalnog sulkusa koje su se događale izvan eksperimentalnih uvjeta, te pregledali videozapise kako bi pronašli ponašanje koje odgovara tim moždanim aktivnostima.

Ono što su otkrili bilo je neočekivano. „Pronašli smo da je ova regija bila aktivirana ne samo kad su sudionici čitali brojeve ili razmišljali o njima, nego i onda kad su neizravno razmišljali o količinama.“, rekao je Parvizi, te dodao: „Ove živčane stanice ne aktiviraju se nepravilno. One su veoma specijalizirane, aktivne su samo kad osoba počne razmišljati o brojevima. Kad se osoba prisjeća nekih događaja, ili kad se smije ili razgovara, one nisu aktivirane.“ Zbog ovoga je istraživačima bilo moguće na temelju gledanja elektroničkih zapisa moždanih aktivnosti zaključiti je li sudionik tijekom neeksperimentalnih uvjeta bio uključen u neka kvantitativna razmišljanja.

Međutim, razmišljati o razvijanju kontrole uma bilo bi nezrelo, napomenuo je Greely. Dodao je kako ugrađivanje elektroda u mozgove drugih ljudi ipak nije najjednostavnija stvar na svijetu, te se to zbog toga vrlo vjerojatno neće dogoditi u bliskoj budućnosti.

Parvizi se složio s time. „S ovim smo još na početku. Kad bi ovo bila utakmica, tek bismo imali kartu za ulazak u stadion.“, rekao je.

Izvor: Stanford University Medical Center

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/nova-istrazivacka-metoda-na-tragu-citanja-misli/#ixzz2idlbwlQZ

Leave a Comment