Najsjajnije zvijezde nisu same

Svemir je raznoliko mjesto i mnoge se zvijezde dosta razlikuju od Sunca. Međunarodni tim znanstvenika koristio je sustav teleskopa Very Large Telescope array (VLT) u opservatoriju Paranal za proučavanje onoga što se naziva zvijezda O-tipa. One imaju vrlo visoke temperature, masu i svjetlinu, a žive kratko i nasilno te igraju važnu ulogu u evoluciji galaksija. Zvijezde O-tipa povezane su i s ekstremnim pojavama kao što su “vampirske zvijezde”, gdje manja zvijezda-pratilac usisava materiju s površine svog većeg susjeda, te s ispaljivanjem snopova gama-zraka.

“Te zvijezde su apsolutno ogromni stvorovi”, kaže glavni autor istraživanja Hugues Sana sa Sveučilišta u Amsterdamu. “One imaju 15 ili više puta veću masu od našeg Sunca, a mogu biti i do milijun puta svjetlije. Te zvijezde su toliko vruće da sjaje briljantno plavo-bijelom svjetlošću i imaju površinske temperature više od 30 tisuća stupnjeva celzija.”

Astronomi su proučavali uzorak od 71 zvijezde O-tipa i zvijezde u paru (dvojni sustav) u šest obližnjih mladih zvjezdanih skupina u Mliječnoj stazi. Većina opažanja u njihovom istraživanju dobivena je teleskopom Europske organizacije za astronomska istraživanja ESO, uključujući VLT.

Analizirajući svjetlo koje dolazi iz tih zvijezda podrobnije nego prije, istraživači su otkrili da se 75% svih zvijezda O-tipa nalazi unutar dvojnih sustava, što je veći udio nego što se ranije mislilo. To je ujedno i prvo precizno određivanje ovog broja. Međutim, još je važnije što su otkrili da je udio tih parova koji su dovoljno blizu za interakciju (kroz zvjezdano spajanje ili prijenos materije od strane tzv. vampirskih zvijezda) daleko veći nego što je itko mislio, što ima duboke posljedice za razumijevanje evolucije galaksija.

Zvijezde O-tipa čine samo djelić postotka zvijezda u svemiru, ali nasilne pojave povezane s njima znače da one imaju nerazmjeran učinak na svoju okolinu. Vjetrovi i udari koji dolaze iz tih zvijezda mogu uzrokovati početak ili kraj stvaranja zvijezda, njihovo zračenje daje sjaj svijetloj maglici, njihove supernove obogaćuju galaksije teškim elementima ključnim za život, a povezane su i sa ispaljivanjem snopova gama-zračenja, koje su među najsnažnijim energetskim pojavama u svemiru. Stoga su zvijezde O-tipa upletene u mnoge mehanizme koji pokreću evoluciju galaksija.

„Na život zvijezde velik utjecaj ima postojanje druge zvijezde u njenoj blizini”, kaže Selma de Mink iz američkog instituta Space Telescope Science, koautor istraživanja. “Ako dvije zvijezde kruže vrlo blizu jedan drugoj, one se na kraju mogu i spojiti. Ali čak i ako se ne spoje, jedna će zvijezda često vući materiju s površine svog susjeda.”

Spajanja između zvijezda, za koje su istraživači procijenili da će biti konačna sudbina oko 20-30% zvijezda O-tipa, nasilni su događaji. Ali čak i relativno blagi scenarij vampirskih zvijezda, što čini daljnjih 40-50% slučajeva, ima velike učinke na to kako ove zvijezde evoluiraju.

Do sada su astronomi uglavnom smatrali da su masivne dvojne zvijezde koje kruže jedna blizu druge iznimka, nešto što je potrebno samo da se objasne egzotične pojave kao što su dvojne rendgenske zrake, dvostruki pulsari i dvojne crne rupe. Novo istraživanje pokazuje da se za pravilno tumačenje svemira takvo pojednostavljenje ne može održati. Takve teškaške dvojne zvijezde nisu samo uobičajene, njihovi životi se bitno razlikuju od onih pojedinačnih zvijezda.

Umjetnička vizija vampirske zvijezde

Na primjer, u slučaju vampirskih zvijezda, manja zvijezda s manjom masom pomlađuje se jer usisava svjež vodik iz svog pratitelja. Njena će se masa znatno povećati i ona će nadživjeti svog pratitelja, te će živjeti mnogo dulje nego što bi živjela pojedinačna zvijezda iste mase. U međuvremenu, zvijezda-žrtva je ostala bez svog površinskog plašta prije nego što je dobila priliku da postane svijetli crveni super div. Umjesto toga, njezina topla plava jezgra ostala je izložena. Kao rezultat toga, populacija zvijezda daleke galaksije može izgledati puno mlađe nego što doista jest. Obje zvijezde, pomlađena vampirska zvijezda i smanjena zvijezda-žrtva, postaju toplije i plavije boje, oponašajući time izgled mlađih zvijezda. Stoga je poznavanje pravog omjera interakcije dvojnih zvijezda velike mase ključno za ispravno opisivanje ovih dalekih galaksija.

“Jedine informacije koje astronomi imaju o dalekim galaksijama dobivaju se od svjetla do kojih dopiru naši teleskopi. Bez pretpostavki o tome što je odgovorno za to svjetlo ne možemo izvući zaključke o galaksiji, kao što su koliko je velika ili koliko je mlada. Ovo istraživanje pokazuje da česta pretpostavka da je većina zvijezda samostalna može dovesti do pogrešnih zaključaka”, zaključuje Hugues Sana.

Potreban je daljnji rad kako bi se razumjelo koliko su veliki ti učinci i koliko će ova nova perspektiva promijeniti naš pogled na galaktičku evoluciju. Modeliranje dvojne zvijezde je složeno, tako da će trebati vremena prije nego što se sve te spoznaje uključe u modele oblikovanja galaksija.

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/najsjajnije-zvijezde-nisu-same/#ixzz23VwL47dT

Leave a Comment