Može li ozloglašena ‘party’ droga postati novi psihijatrijski lijek?

ecstasyMDMA je droga koja se povezuje s mladima i dance partyjima, no sve je češće i predmet proučavanja psihologa i kognitivnih terapeuta. Poznatija pod nazivom ecstasy, ova se droga pokazala učinkovitom u liječenju brojnih poremećaja ponašanja. No, predstavlja li njezina konzumacija potencijalni rizik za zdravlje čovjeka?

Otkad se pojavio prije 50 godina, MDMA (3,4 metilendioksi-metamfetamin, ecstasy, “molly”) je bio vrlo popularan. Samo u SAD-u se procjenjuje da ga konzumira oko 2.6 milijuna ljudi. Riječ je o amfetaminu koji podiže raspoloženje. U svojem čistom obliku, MDMA je u obliku kristala ili praha, često u boji.

Posljednjih nekoliko desetljeća ecstasy je postao gotovo pa obavezan u rave i dance klubovima. Trenutno je ilegalan u većini zemalja zbog empatogenosti koju uzrokuje – ljudi koji uzmu ecstasy su euforični, manje anksiozni i pretjerano intimni.

Ova droga smanjuje aktivnost u amigdali – dijelu mozga koji je odgovoran za strah te povećava aktivnost u prefrontalnom korteksu koji sudjeluje u obradi informacija vezanih uz više kognitivne funkcije. Neki su korisnici priznali i povećanu svjesnost i verbalnu artikulaciju.

MDMA ≠ ecstasy

Važno je napomenuti da ono što se često prodaje kao ecstasy nije uvijek isto što i MDMA. Zbog toga se i pojavio izraz “molly”.

Ecstasy je vrlo često nečist – tablete u bojama koje sadržavaju kemijske sastojke koji nisu MDMA. Analize su pokazale da ecstasy sadrži sastojke poput kofeina, efedrina, pseudoefedrina, dekstrometorfana (DXM), amfetamina, metamfetamina, paracetamola i ketamina.

Zbog ovoga je otežano prepoznavanje droga, a posljedice toga mogu biti teške, ako ne i fatalne. Prošle su godine osmorica Kanađana umrli nakon što su konzumirali ono za što su mislili da je ecstasy. Nažalost, riječ je bila o tabletama s parametoksimetamfetaminom (PMMA), otrovnom amfetaminu koji se naziva još i “Dr. Death”.

Ovakva nejasna definicija ecstasyja predstavlja problem znanstvenicima i liječnicima. Shaunacy Ferro pokušao je to objasniti: “Toksičnost ecstasyja je znanstvena misterija jer nije jasno koliku dozu treba uzeti da bi se postigao efekt. Prema Edwardu Millsu, jedna osoba može završiti u bolnici nakon samo jedne tablete, dok drugoj neće biti ništa niti ako ih uzme 50. Teško je reći koliko osoba godišnje umre od ecstasyja, no prema Substance Abuse and Mental Health Services Administration, 2009. godine zbog MDMA-ja je hospitalizirano 22.816 ljudi.”

Jesu li te hospitalizacije rezultat MDMA-ja ili ecstasyja?

Svjesni tog problema, znanstvenici su analizirali isključivo čisti MDMA. Psihijatar Michael Mithoefer u eksperimentima koristi 99% čist MDMA. Zanimljivo, jedine nuspojave su bile vrtoglavica, gubitak ravnoteže i blaga anksioznost.

Kanadski liječnik Perry Kendall rekao je kako su rizici MDMA-ja za zdravlje prenapuhani, naglašavajući kako se droga pokazala sigurnom u testovima koje su proveli psihijatri. Ipak, rekao je i kako tip ecstasyja koji se prodaje na ulici može sadržavati potencijalno opasne kemijske sastojke.

Britanski liječnik David Nutt rekao je 2009. godine kako konzumacija ecstasyja nije ništa opasnija od “jahanja konja”.

Kad se to sve uzme u obzir, liječnici još uvijek tragaju za dugoročnim posljedicama MDMA-ja na zdravlje. Potrebno je napraviti još mnogo istraživanja, no suprotno riječima dvojice navedenih liječnika, neki dokazi ukazuju da doista postoje rizici za zdravlje.

Budući da MDMA učinkovito mijenja raspoloženje ljudi koji ga konzumiraju, liječnici se počinju pitati može li se MDMA koristiti za liječenje PTSP-a, anksioznosti, depresije ili čak autizma.

MDMA kao lijek

Nedavna pilot studija pokazala je kako kombinacija psihoterapije i MDMA-ja smanjuje simptome PTSP-a bez izazivanja ovisnosti ili dugoročnih neurodegenerativnih bolesti. Istraživači smatraju da MDMA povećava vjerojatnost da će osoba zamijetiti pozitivne ekspresije i protumačiti ih kao nagradu. Ovi efekti konzumacije MDMA mogu povećati učinkovitost psihoterapije kroz procesuiranje stresnih emocija i povećavanje povjerenja između pacijenta i liječnika. Ipak, MDMA ne djeluje na svakoga – dvojici pacijenata (od 12 ukupno) se stanje pogoršalo, a trojica ispitanika nisu popunila upitnik do kraja.

Nezavisno izvješće norveških znanstvenika pokazalo je kako se PTSP može liječiti MDMA-om;

1. MDMA povećava razinu oksitocina što povećava suradnju pacijenata s liječnicima i terapijom.

2. MDMA povećava aktivnost u ventromedijalnom prefrontalnom korteksu te smanjuje aktivnost u amigdali što povećava regulaciju emocija i smanjuje izbjegavanje.

3. MDMA povećava otpuštanje noradrenalina i kortizola što olakšava stvaranje emotivnih veza i povećava vjerojatnost za eliminaciju straha.

Zbog svega toga se može reći da MDMA ima farmakološki efekt i može pružiti ravnotežu u aktiviranju emocija dok se osoba osjeća sigurno i pod kontrolom.

Sukladno tome, istraživači smatraju da bi se MDMA trebao uzeti u obzir u liječenju anksioznosti i srodnih poremećaja, pogotovo u slučaju napredovalog stadija raka. Druga je pak studija ukazala na to da bi se MDMA mogao koristiti za liječenje depresije.

Kako je navedeno, MDMA povećava prosocijalno ponašanje poput prijateljstva, ljubavi i zaigranosti. Zbog ovoga neki liječnici smatraju da bi se ova droga mogla koristiti kao pomoć u promicanju intimnosti kod ljudi koji imaju poteškoća u vezivanju s drugima. MDMA bi se također mogao koristiti za liječenje društvenih poremećaja i onih povezanih s empatijom, a mogao bi biti i sastavni dio bračnog savjetovanja.

Nedavno je FDA odobrila prvu studiju koja je uključivala ecstasy na odraslim pacijentima s autizmom. Ova bi se droga mogla koristiti kod pacijenata s autizmom u svrhu smanjivanja njihove društvene anksioznosti.

Rizici

Nažalost, dok postoje dokazi za sigurnost i učinkovitost MDMA-ja, postoje i dokazi koji pokazuju upravo suprotno.

Provedene studije su pokazale kako korisnici ecstasyja imaju više receptora za serotonin-2A, a što se droga dulje uzima, broj tih receptora je sve veći, što može dovesti do depresije. Ovi se rezultati podudaraju s eksperimentima na životinjama u kojima se gubitak serotonina pokušavao nadomjestiti brojem receptora. Istraživači su također otkrili da ecstasy povećava aktivnost u dijelu mozga koji je zadužen za vizualno procesuiranje, što ukazuje na gubitak učinkovitosti mozga.

MDMA se također povezuje s apnejom, akutnom hipertermijom i srčanim problemima poput srčane valvulopatije. Što se tiče neurokognitivnih bolesti, podaci su proturječni.

Jedno je izvješće pokazalo da MDMA može uzrokovati brojne neurokognitivne smetnje, poput smanjene brzine obrade informacija ili epizodnog pamćenja koje se odnosi na specifična osobna iskustva. No, važno je napomenuti da te neurokognitivne smetnje kod korisnika MDMA-ja nisu utjecale na funkcionalnost tih osoba, kao ni na njihovo zaposlenje.

S druge strane, neke su studije pokazale da ecstasy ne uzrokuje nikakve kognitivne smetnje kod korisnika – barem ako je uporaba drugih droga minimalna. No, kao odgovor na takve studije, Andrew Parrott je rekao kako je jasno da MDMA šteti čovjeku.

Ovo područje sigurno treba dodatno proučiti. Budući da je dokazano da je MDMA siguran i učinkovit, mogao bi postati dijelom brojnih tipova terapija.

U međuvremenu, psihijatri bi trebali brinuti za dobrobit svojih pacijenata. Anksiozni bi ljudi mogli profitirati konzumacijom MDMA-ja, bilo da je uzrok te anksioznosti PTSP ili neka druga bolest.

Izvor: io9

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/moze-li-ozloglasena-party-droga-postati-novi-psihijatrijski-lijek/#ixzz2Vol0bck3

Leave a Comment