Moljci ubijaju šišmiše akustičnim udarima iz svojih genitalija

Credit: Wikimedia.org

Credit: Wikimedia.org

Kao odgovor na šišmišji sonar tropski moljci stvaraju ultrazvuk koji služi kao upozorenje ili ometanje eholokacije šišmiša.

Nekoliko vrsta tropskih moljaca ima sposobnost da trljaju svoje genitalije o zadak kako bi odašiljali glasne ultrazvučne signale prilazećim šišmišima te ih time dezorijentirali u lovu.

Šišmiši i moljci su u bitci za preživljavanje već gotovo 65 milijuna godina, pri čemu i jedni i drugi razvijaju strategije kojima će nadmudriti protivnika. Znanstvenici već neko vrijeme znaju da članovi porodice tiger motha (medonjica) ubijaju šišmiše ultrazvučnim signalima nalik eholokacijskim glasanjima koje šišmiši stvaraju kada traže plijen ili kada mu se približe. No, za medonjice se pretpostavlja da su jedina grupa moljaca koja može imitirati signale šišmiša.

Bihevioralni ekolog Jesse Barber s državnog Sveučilišta u Boisieu u Idahu i filogenetičar (op.a. filogenetika se bavi evolucijskim odnosima između različitih vrsta organizama koji se otkrivaju kroz molekularno sekvencioniranje) Akito Kawahara s Floridskog Sveučilišta u Gainesvilleu uputili su se na Borneo s ciljem proučavanja ljiljaka, te velike porodice iznimnih letača, od kojih su mnogi pronađeni u tropskom pojasu. Nakon što su ih mamili svjetlom, istraživači su rukama hvatali te kukce bodljikavih nogu. „Dok smo se izučili u hvatanju, završili smo s puno izbodenih prstiju”, kaže Barber, „Tada smo ih uhvatili u naveze napravljene od silika za pecanje i slamki.“

“Zaista dobra strategija”

Kada su ljiljcima pustili snimljeni šišmišji ultrazvuk istraživači su shvatili da su tri vrste moljaca (Cechenena lineosa, Theretra boisduvalii i Theretra nessus) emulirali odašiljana škljocanja ultrazvuka. Mužjaci su to činili tako što su ubrzano ribali ukrućene ljuske po vanjskoj površini njihovih „kopulacijskih trnova” – anatomskih dijelova uobičajeno korištenih za prihvaćenje ženki prilikom parenja – o zadak, istraživači izvještavaju. Također se čini da ženke uvlače dio njihovih genitalija tako da bi se ljuske genitalija mogle strugati o zadak.

Svrha ovog ponašanja još nije poznata. Možda ultrazvuk moljaca služi kao pompozno upozorenje šišmišima na bodljikave noge i odlične letačke vještine ljiljaka. Bilo kako bilo, činjenica da ljiljci uz medonjice također emuliraju ultrazvučna škljocanja šišmiša govori da je moguće da „postoji još više grupa insekata koje se glasaju kao i šišmiši”, Barber kaže. „To je očito veoma dobra strategija za kukce da drugačije razviju formaciju i pregrupiraju se.“

Neuroetolog (op.a. evolucijski i komparativni pristup studiji životinjskog ponašanja) John Ratcliffe sa Sveučilišta Southern Denmark u Odensi kaže da su nova otkrića veoma zanimljiva. Ljiljci i medonjice imaju uši kojima mogu otkriti šišmišji sonar te posjeduju strukturu tijela kojom mogu oponašati škljocanja ultrazvuka nalik onome koji rade šišmiši, unatoč tomu što i ljiljci i medonjice imaju te organe smještene na drugačijim mjestima. Ljiljci imaju uši na licima dok su uši medonjica smještene na grudnom košu. Medonjice čine ta ultrazvučna škljocanja putem membrana na svome grudnom košu. To čini te dvije vrste glavnim primjerom evolucijskog zbližavanja, slične osobine u različitim životinjskim vrstama. „S obje strane što se tiče ušiju i stvaranja zvuka, to je dvostruko primicanje, dupla konvergencija, što je veoma skladno”, kaže Ratcliffe.

Izvor: Nature doi:10.1038/nature.2013.13333

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/ljiljci-ubijaju-sismise-akusticnim-udarima-iz-svojih-genitalija/#ixzz2b5DFsoqX

Related Posts

Share This

Leave a Comment