Ljudi su sretniji kada im je opcija osobne koristi nametnuta

Mi smo, u našoj jezgri, socijalna bića i trošimo dosta vremena i truda na izgradnju i održavanje odnosa s drugima. Kao malu djecu uče nas da dijeliti znači da nam je stalo i kada odrastamo, prihvaćamo tuđa gledišta. Ako donesemo odluku koja pogoduje našem osobnom interesu, često osjećamo krivnju za stavljanje svojih potreba ispred tuđih.

Međutim, kada stavljamo tuđe potrebe na prvo mjesto, ponekad se odričemo stvari za koje znamo da će nas učiniti sretnima. To postavlja intrigantno pitanje: postoji li neki način da ostvarimo osobne interese bez da se osjećamo loše zbog toga? Možemo li imati poslovične ovce i novce?

Novo istraživanje objavljeno u Psychological Science, časopisu Udruge za psihologiju, pokazuje da ako je naš osobni interes nametnut, možemo izbjeći osjećaj krivnje.

Psihološki znanstvenici Jonathan Berman i Deborah Small iz The Wharton School Sveučilišta u Pennsylvaniji nagađali su da će uklanjanjem osjećaja kontrole kod ljudi ukloniti i njihov osjećaj odgovornosti za ishod, ostavljajući ih slobodnima da uživaju u osobnim interesima bez osjećaja sebičnosti.

U svojoj prvoj studiji, Berman i Small su regrutirali 216 studenata za sudjelovanje u laboratorijskom istraživanju. Po dolasku, svaki sudionik je dobio bonus od 3 dolara. Nekima od sudionika su rekli da doniraju svoja tri dolara neprofitnoj humanitarnoj organizaciji UNICEF (nametnuti uvjet – donacija), nekim sudionicima su rekli da novac ostave za sebe (nametnuti uvjet – osobni interes), a nekim sudionicima su rekli da mogu birati što će učiniti s novcem (uvjet – izbor).

Baš kao što su znanstvenici pretpostavili, oni studenti kojima je bilo rečeno da novac ostave za sebe izvijestili su da su bili sretniji ishodom od onih kojima je bilo rečeno da doniraju novac u dobrotvorne svrhe i od onih koji su mogli birati.

“Ljudi često zaista žele djelovati na sebičan način”, rekao je Berman. “Ali to ne čine, jer znaju da bi se tada osjećali sebično.”

Berman i Small nagađaju da su studenti bili sretniji jer nisu morali birati između sebe i drugih. No moguće je da su bili sretniji jer uopće nisu imali izbora, pa su znanstvenici odlučili provesti drugi eksperiment. Ovaj put, svi su sudionici morali birati između dvije opcije. Sudionici u grupi mješovitog izbora su morali birati između poklon kartica od 5 dolara za sebe ili donirati 5 dolara u dobrotvorne svrhe. Sudionici u grupi izbora osobnog interesa morali su birati između poklon kartice od 5 dolara za Au Bon Pain i poklon kartice od 5 dolara za Starbucks. I sudionici u prosocijalnoj grupi izbora su morali birati između pet dolara donacije Crvenom križu i 5 dolara donacije UNICEF-u.

Sudionici u grupi osobnog interesa koji su mogli birati samo između mogućnosti da bi se okoristili, izvijestili su da su bili najsretniji. Ovi rezultati potvrđuju da je baš sukob između sebe i drugih taj koji umanjuje sreću, a ne sama prisutnost izbora.

Da bi uklonili mogućnost da sklonosti sudionika možda utječu na rezultate, istraživači su proveli treće istraživanje u kojem su posebno manipulirali osjećajem kontrole sudionika. Najprije su sve sudionike pitali bi li radije zadržali ili donirali novac koji su dobili kao bonus. Ti sudionici su zatim nasumično dodijeljeni jednoj od dvije grupe – prvoj grupi je bilo rečeno da će dobiti ono što su rekli da preferiraju, dok je drugoj skupini bilo rečeno da je računalo biralo umjesto njih. Zapravo su svi sudionici dobili ono što su rekli da preferiraju. Ova manipulacija je osigurala da je jedina razlika među grupama bila ta da su sudionici vjerovali da su sami bili odgovorni za ishod (ili da je računalo donijelo odluku za njih).

Od onih sudionika koji su preferirali zadržavanje bonus novca za sebe – ishod kao osobni interes – oni sudionici koji su vjerovali da je računalo napravilo izbor osjećali su se bolje od onih koji su vjerovali da su sami napravili izbor, iako su svi sudionici izvorno rekli da bi radije držati novac za sebe.

Među onima koji su preferirali doniranje bonus novca – prosocijalna opcija – oni sudionici koji su mislili da je računalo napravilo izbor nisu se osjećali znatno bolje ili lošije od onih koji su mislili da su sami napravili izbor.

Zajedno, ove tri studije pokazuju da su ljudi sretniji kada im je opcija osobne koristi nametnuta jer ih oslobađa od potrebe da preuzmu odgovornost za ishod. Naravno, to ne znači da nužno prepoznajemo vrijednost ograničavanja naših osoba na ovaj način, na primjer u međuljudskim odnosima je dobro imati nekoga tko misli na vas i na taj način vam olakšava da donosite “sebične” odluke da vam “nameče” vaš interes kao prvi. Tako je osoba zadovoljna jer je dobila što želi, a bez osjećaja krivnje.

Kada su Berman i Small pitali drugu skupinu studenata koji uvjet bi hipotetski preferirali – nametnut osobni interes, nametnuta donacija u dobrotvorne svrhe, ili izbor – 63,6% reklo da bi najradije imali izbor. Dakle, sloboda biranja između različitih opcija je važna, ali nas u konačnici ne čini sretnijima.

Izvor: Association for Psychological Science

Leave a Comment