Kvaliteta i kvantiteta sperme muškarca se smanjuje nakon 35. godine

Image by Derek Berwin, Image Bank/Getty Images, National Geographic

Image by Derek Berwin, Image Bank/Getty Images, National Geographic

Istraživački tim sa Sveučilišta u Zapadnoj Australiji koji uključuje specijaliste za rak, tvrdi da je dokazao kako gen za koji se zna da utječe na aktivnost hormona u stanicama raka dojke i prostate također djeluje na plodnost muškaraca.

Daljnji rad na Western Australian Institute for Medical Research (WAIMR), koje je prethodno otkrilo SLIRP gen, rezultiralo je boljim razumijevanjem uloge ovog gena, koje bi moglo imati posljedice za parove koji se nose s neplodnošću.

Profesor Peter Leedman s UWA, koji vodi Laboratorij za medicinu raka na WAIMR-u, rekao je kako je njegov istraživački tim, kojeg vodi pomoćni profesor na UWA Shane Colley, pronašao da su miševi bez SLIRP gena – dakle kod kojih je taj gen „nokautiran“ – imali za trećinu manje potomaka nego normalni miševi te stvarali značajno manje spermija koje bi se moglo opisati kao „dobre plivače“.

„U suradnji s istraživačima na UWA i Sveučilištu Monash, križali smo normalne ženke sa SLIRP nokautiranim mužjacima i otkrili da je veličina legla smanjena za 30 %.“ rekao je dr. Colley. Elektronskim mikroskopiranjem spermija bez SLIRP gena pronađen je poremećaj u srednjem dijelu njihove strukture, što je povezano s usporenim plivanjem spermija.

Istraživanje na miševima bi moglo imati utjecaja na ljudske parove. Otprilike svaki osmi par na svijetu je pogođen neplodnošću, a u polovici ovih slučajeva uzrok je kod muškog partnera.

SLIRP kao uzrok neplodnosti?

Usprkos medicinskim i znanstvenim pomacima u razumijevanju neplodnosti, točan uzrok je često još uvijek nejasan. Ako u dodatnim studijama na ljudima ispadne da je stvaranje SLIRP-a bitan uzrok neplodnosti, procjene količine SLIRP gena u muškoj spermi bi mogle objasniti zašto neki parovi ne mogu dobiti dijete.

„Ovo otkriće bi za neko vrijeme moglo imati praktičnih posljedica za parove koji nemaju sreće s prirodnim začećem.“ rekao je profesor Leedman. „Na primjer, ako naše studije na neplodnim muškarcima pokažu da SLIRP ima ključnu ulogu, onda je vjerojatno da bi SLIRP testiranje moglo pomoći u izboru načina liječenja – npr. ići direktno na IVF (in vitro oplodnju) umjesto nastavljanja pokušavanja začeća bez medicinske intervencije još šest do 12 mjeseci.“

Na plodnost muškaraca utječu i životne navike muškaraca. Nova studija koju su vodili istraživači sa Harvard School of Public Health (HSPH) je pokazala da zdravi mladi muškarci koji žive sjedilački, što se mjerilo brojem sati provedenih pred televizorom, imaju manji broj spermija od onih koji su fizički najaktivniji.

Analizirana je kvaliteta sperme 189 muškaraca dobi između 18 i 22 godine koji su sudjelovali u Studiji mladih muškaraca Rochestera tijekom 2009. godine na Sveučilištu u Rochesteru.

Muškarci koji su gledali TV dulje od 20 sati na tjedan su imali za 44 % manji broj spermija od onih koji gotovo uopće nisu gledali TV. Muškarci koji su srednje ili intenzivno vježbali 15 ili više sati na tjedan su imali 73% veći broj spermija od onih koji su vježbali manje od pet sati tjedno. Lagano vježbanje nije utjecalo na kvalitetu sperme.

Također, studija na žabama krastačama provedene na Konrad Lorenz Institute of Ethology (na Univerzitetu za veterinarsku medicinu u Beču) je među ostalim pokazala da je kod mužjaka u pseudo-prirodnim uvjetima pokretljivost spermija povezana s brojem parenja tog mužjaka, tako što su prisutnost ženki ili događanje parenja imali pozitivan efekt na kvalitetu njihove sperme. Ovo bi moglo implicirati da kod životinja koje stalno stvaraju spermu, poput ljudi, češće ejakulacije pomažu tako što izbacuju starije i manje održive spermije te smanjuju oštećivanje spermija dok su još uskladišteni.

Ženke biraju “ispravne” spermije

Istraživanje znanstvenika na University of East Anglia otkrilo je kako ženke biraju „ispravne“ spermije kada postoji rizik da ih oplodi „krivi“, spermij druge vrste.

Proučavani su losos i pastrva, vrste koje imaju vanjsku oplodnju u riječnoj vodi. Ove dvije vrste se ponekad hibridiziraju u divljini, no budući da se hibridni potomci ne mogu dalje razmnožavati, ženke obje vrste su pod selekcijom da izbjegavaju hibridne oplodnje te umjesto toga se promovira vanjska oplodnja spermom vlastite vrste.

Otkriće objavljeno 16. 8. 2013. u časopisu Evolution pokazuje da kada jajašca obje vrste naiđu ili samo na spermu lososa ili samo pastrve, bez problema dopuštaju oplodnju tom spermom makar ona bila druge vrste. Međutim, ako se jajašcima da istovremen izbor između spermija obje vrste, jajašca jasno favoriziraju spermije svoje vrste.

Iako je u prvom slučaju mogućnost oplodnje bila gotovo 100 posto, kada je zajedno umiješana jednaka količina obje vrste sperme, sperma vlastite vrste je „pobijedila“ u 70% slučajeva. Dakle, jajašca preferiraju spermije vlastite vrste, no jedino kad imaju izbora.

Izvor: Harvard School of Public Health, University of East Anglia, University of Veterinary Medicine, SciAlert

Leave a Comment