Koliko su u stvari za život pogodni drugi planeti

solarni-sustav-650x408Raštrkano po Mliječnoj stazi nalazi se mnoštvo zvijezda poput našeg Sunca, a nova saznanja ukazuju na mogućnost da bilo koji od planeta koji orbitiraju oko tih zvijezda može biti znatno toplija i mnogo dinamičnija od naše Zemlje.

Razlog leži u tome što je unutrašnjost bilo kojega zemljolikog planeta u ovim sustavima vjerojatno toplija od Zemlje za oko 25% što ih čini geološki aktivnijima i veća je vjerojatnost da sadrže dovoljno vode koja bi podržala život, makar u njegovom mikrobnom obliku.

Preliminarna otkrića dolaze od astronoma Državnog sveučilišta u Ohiju, koji su oformili tim u svrhu potrage za izvanzemaljskim oblikom života na potpuno nov način.

Proučavali su osam Sunčevih blizanaca – zvijezda koje se veličinom, starošću i ukupnim sastavom blisko podudaraju s našim Suncem, kako bi izmjerili radioaktivne elemente koje sadrže. Podatci o ovim zvijezdama dobiveni su spektrometrom visoke točnosti (HARPS) smještenom na Europskoj južnoj promatračnici (ESO) u Čileu. Kod izbora solarnih blizanaca tragali su za elementima poput torija i urana koji su esencijalni za tektoniku Zemljinih ploča jer zagrijavaju njenu unutrašnjost. Tektonske ploče potpomažu zadržavanje vode na površini planeta i stoga se njihovo prisustvo na planeti katkad uzima kao indikator gostoljubivosti planeta prema životu.

Od osam dosad proučenih solarnih blizanaca, za sedam se pokazalo da sadrže mnogo više torija od našega Sunca, što ukazuje da bilo koji planet koji orbitira oko tih zvijezda također može sadržavati veću količinu torija. To bi pak značilo da je unutrašnjost tih planeta vjerojatno toplija od naše.

Primjerice, jedna od proučavanih zvijezda sadrži 2,5 puta više torija od Sunca, tvrdi Cayman Unterborn, student doktorant na Državnom sveučilištu u Ohiju. Prema njegovim mjerenjima, zemljoliki planeti koje se formiraju oko te zvijezde vjerojatno generiraju 25% više unutarnje topline od Zemlje, omogućujući tektonici ploča da se održi duže tijekom povijesti planete, dajući joj tako više vremena za razvoj života.

“Ako se ispostavi da su ti planeti topliji negoli se mislilo, to povećava veličinu nastanjive zone koja se tako pomiče dalje od same zvijezde i veći broj planeta ulazi u krug onih koji bi mogli podržati život mikroba”, izjavio je Unterborn, koji je svoje rezultate predstavio na skupu Američkog geofizičkog udruženja u San Franciscu prošlog tjedna.

“Sve što u ovom trenutku možemo sa sigurnosti reći jest da postoji neka vrsta prirodnih varijacija količine radioaktivnih elemenata kod većine zvijezda poput naše. Sa samo devet uzoraka, uključujući Sunce, ne možemo puno reći o opsegu tih varijacija u cijeloj galaksiji, ali iz onoga što znamo o formiranju planeta, zaključujemo da planete oko tih zvijezda vjerojatno pokazuju jednake varijacije, što ukazuje na mogućnost postojanja života”, dodaje Unterborn.

Njegov savjetnik Wendy Panero, izvanredni profesor na Državnoj geoznanstvenoj školi u Ohiju objasnio je da su radioaktivni elementi poput urana, torija i kalija prisutni unutar Zemljinoga plašta. Oni zagrijavaju planet iznutra na način koji nema ništa zajedničko s toplinom koju isijava Zemljina jezgra.

“Jezgra je vruća jer je takva od samog početka, ali ona nije naš jedini izvor topline. Toplini pridonosi i spori raspad radioaktivnih elemenata koji su ovdje bili prisutni i pri Zemljinom nastanku. Bez prisustva radijacije ne bi bilo dovoljno topline koja bi podržavala kretanje tektonskih ploča koje plutaju na površini Zemljinih oceana”, rekao je Panero.

Odnos između tektonskih ploča i površine vode složen je i nije do kraja objašnjen. Panero to zove “jednim od velikih misterija u geoznanosti”. Znanstvenici su, međutim, počeli sumnjati u to da iste sile toplinske konvekcije koje se prenose na Zemljinu koru također nekako utječu na količinu vode u oceanima.

“Čini se da, ako planet zadržava oceane tijekom tolikih geoloških razdoblja, potrebno je postojanje nekakvog sustava za recikliranje kore, a za nas bi to bila konvekcijska energija plašta”, rekao je Unterborn.

Konkretno, svijet mikroba ima koristi od podzemne topline. Mnoštvo mikroba pod imenom archaea uopće ne treba Sunčevu svjetlost kao izvor energije već živi izravno od vrućine koju povlači iz duboke unutrašnjosti Zemlje.

Ne Zemlji većina topline iz radioaktivnoga raspadanja dolazi od urana. Planete bogate torijem, koji je energetski bogatiji od urana i ima dulji poluživot, generirale bi više topline i ona bi trajala dulje, što daje više vremena za razvoj života, rekao je on. To što naš sustav ima manje torija, samo je stvar slučajnosti.

“Sve počinje sa supernovom. Elementi nastali u supernovi određuju kakav će materijal na raspolaganju imati nove zvijezde i planete tijekom svoga formiranja. Solarni blizanci koje smo proučavali razasuti su diljem galaksije i formirani su od različitih supernova. Jednostavno se dogodilo da su pri formiranju imali na raspolaganju više torija nego što smo to mi imali.”

Jennifer Johnson, profesorica astronomije na Državnom sveučilištu u Ohiju i suautorica studije, upozorava da su rezultati preliminarni. “Svi znakovi ukazuju na to da zaista postoji velika razlika u obilju radioaktivnih elemenata kod ovih zvijezda, ali tek moramo vidjeti koliko su snažni naši rezultati”, rekla je ona.

Sljedeće što Unterborn želi napraviti jest detaljna statistička analiza podataka o šumovima s HARPS-a i tako misli povećati sigurnost svoga računalnog modela. Nakon toga slijedi vrijeme provedeno za teleskopom u potrazi za još solarnih blizanaca.

Izvor: Phys.org

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/drugi-solarni-sustavi-mozda-su-povoljniji-za-zivot-od-naseg/#ixzz2FUsh0lOt

Leave a Comment