Kako tjelesna aktivnost povećava mišiće

Iako činjenicu da se mišići povećaju ako radimo mnogu uzimaju zdravo za gotovo, ta konstatacija čini ih jedinstvenima u odnosu na druge organe i dijelove tijela. Istraživači su upravo sada otkrili ključni sastojak potreban za povećanje obujma i mase mišića.

Kada je mišić aktivan, njegova vlakna tada proizvedu čimbenik koji, po svemu sudeći, obavještava okolne stanične ćelije matičnih mišića da je vrijeme da se umnože i prošire kako navodi studija objavljena u članku Stanični metabolizam, objavljenom u siječanjskom broju magazina Cell Press. Drugim riječima, takozvani povratni faktor seruma (serum response factor – SRF) translatira mehanički signal rada u onaj kemijski.

”Signal kojeg odašilju mišićna vlakna upravlja ponašanjem matičnih stanica te njihovo sudjelovanje u ekspanziji mišića”, govori Athanassia Sotiropoulos, s francuskog instituta INSERM, kako kaže ”to je poprilično neočekivani i vrlo zanimljivo.” Nova saznanja, što je i najvažnije, mogu rezultirati novim promišljanjima i načinima za borbu protiv mišićne atrofije.

Tim znanstvenice Sotiropoulus se zainteresirao za ulogu povratnog faktora seruma u mišićima dijelom i zbog svojih ranijih istraživanja koja su provodili na miševima, no i kod ljudi je dokazano da koncentracija SRF opada s godinama. Ta činjenica je znanstvenike dovela do zaključka ja je SRF primarni kritičan čimbenik koji dovodi do atrofije mišića, tim učestalije što su ljudi stariji.

Iako nova istraživanja podržavaju takvo stanovište, SRF ne funkcionira baš onako kako su znanstvenici očekivali. Naime poznato je da SRF uvjetuje i upravlja mnogim genima koji se nalaze unutar mišićnih vlakana, no činjenica da taj faktor utječe i na aktivnost satelitskih matičnih stanica začudila je mnoge.

Miševi čija mišićna vlakna više nemaju SRF više ne mogu rasti, pogotovo onda kada su eksperimentalno preopterećeni, kako pokazuje nova studija. To se događa zato što kada je SFR odsutan, satelitske stanične ćelije nisu u mogućnosti dobiti signal da se razmnože i stope s otprije postojećim vlaknima. SRF zapravo djeluje kroz mrežu gena, uključujući i gen pod nazivom Cox2. Tu se nazire intrigantna mogućnost da uobičajeni inhibitori tog gena, primjerice ibuprofen mogu djelovati protiv rasta ili oporavka mišića.

Pomno osmišljeni postupci za intervenciju u mreži genskih čimbenika mogu se upotrijebiti za pobuđivanje matičnih mišićnih ćelija kako bi se rast mišića poboljšao i usavršio u okolnostima starenja ili nakon duljeg razdoblja mirovanja. Terapeutski proces mora biti pažljivo planiran i ne samo usmjeren na SRF, već i na svoj primarni cilj koji podrazumijeva unaprijeđene funkcije okolnih tkiva i stanica. Kako kažu znanstvenici, teško je odrediti dostatnu količinu SRF koja bi bila učinkovita za svaki organizam pojedinačno, no znatno je lakše odrediti povoljne količine pripadajućih citokina i prostaglandina.

Izvor: Cell Press; znano.st

Leave a Comment