Je li jedenje mesa omogućilo evoluciju čovječanstva?

Po svemu sudeći, čini se da čovječanstvo svoj evolutivni razvoj duguje upravo jedenju mesa. Kada su prvi ljudi počeli jesti meso, koje su osigurali lovom, takav novi način prehrane je pogodovao većem broju potomaka, jer su žene koje su se hranile meso postajale zrelije te su dakako bile u mogućnosti ranije rađati.

Produženje reproduktivnog života podrazumijeva podizanje većeg broja djece za života, čime se u to vrijeme povećala i proširila ljudska populacija diljem planeta. Skupina znanstvenika sa sveučilišta Lund u Švedskoj je u svom novom istraživanju prikazala povezanost između tog procesa i jedenja mesa. Naime primijenili su tu pretpostavku kod 70 vrsta sisavaca i uočili jasne obrasce.

Vještina lova je bila ključni korak u ljudskoj evoluciji; lov kao takav je zahtijevao poboljšanje i primjenu komunikacije, pažljivo i promišljeno korištenje oruđa, što je sve zahtijevalo povećanje mozga. Upravo je dodavanje mesa prehrani osiguralo povećavanje cerebralne mase.

”Te činjenice su bile poznate već dugo vremena. No, ipak nitko prije nije dokazao povezanost između jedenja mesa i trajanje dojenja, što je ključni dio slagalice koji nedostaje u ovom pitanju. Hranjenje mesom je osiguralo skraćenje vremena dojenja, kao i kraće razmake potrebne ženskom organizmu između porođaja. To je zasigurno moralo imati presudan utjecaj na ljudsku evoluciju”, govori dr. Sc. Elia Psuoni s Lundskog sveučilišta.

U prirodno plodni društvima, period dojenja prosječno traje dvije godine i četiri mjeseca, što nije puno u odnosu na najveću moguću starost čovjeka, što je otprilike 120 godina. To je čak manje u usporedbi s našim najbližim rođacima primatima: ženske čimpanze doje svoje mlade u razdoblju od 4-5 godina, dok je vrhunac moguće duljine života u čimpanze oko 60 godina.

Mnogi znanstvenici su pokušali objasniti relativno kraće trajanje dojenja kod ljudi na temelju socijalnih i bihevioralnih teorija o roditeljstvu i veličini obitelji. No Lund grupa sada je pokazala da se ljudi u stvari ne razlikuju mnogo od drugih sisavaca kada je riječ o duljini perioda odvikavanja od dojke. Ako pritom upišemo razvoj mozga i sastav prehrane u jednadžbu, vrijeme kada naša djeca prestaju dojiti se točno uklapa u faze vremena odvikavanja drugih sisavaca.

To je vrsta matematičkog modela koji su konstruirali Elia Psouni i njezini kolege znanstvenici. Unijeli su podatke od približno 70 različitih vrsta sisavaca u svoj sustavni model koji podrazumijeva informacije o veličini mozga i prehrani pojedine vrste. Vrste u kojima je najmanje 20 % energetskog sadržaja iz prehrane proizašlo iz mesa su bile klasificirane kao karnivori, tj. mesojedi. Model pokazuje da mladunčad svih vrsta prestaje sisati kada njihovi mozgovi dosegnu određeni stupanj razvoja na putu od začeća do pune veličine mozga. Stoga se mesojedi, zahvaljujući visokoj kvaliteti svoje prehrane, mogu ranije odviknuti od dojenja u usporedbi s biljojedima i svejedima.

Model također pokazuje da se ljudi bitno ne razlikuju od ostalih vrste obzirom na taj period. Svi mesojedi imaju relativno kratko razdoblje za dojenje. Glavna razlika između nas i velikih majmuna, što je dosad intrigiralo mnoge istraživače, je ovisna isključivo o činjenici da su ljudi tokom razvoja vrste bili mesojedi, dok gorile, orangutane i čimpanze svrstavamo u mesojede i svejede.

Prije nekoliko godina, Lund grupa objavila je hvaljenu studiju o trenutku u kojem mladi različitih vrsta počinju hodati. Tako su i ovdje nađeni slični obrasci između vrsta sisavaca koji su odstupali u evoluciji milijunima godina prije. Naime, jedna specifična faza u razvoju mozga određuje vrijeme kada ćete stati na noge, neovisno o tome jeste li jež, lasica ili ljudsko biće.

Činjenica da se ljudi u nekim stvarima previše ne razlikuju od životinja je dakako provokativna, pošto smo skloni mišljenju da nas naša kultura čini jedinstvenima. No kada je riječ o dojenju i odvikavanju, tada nisu potrebna društvena niti kulturalna obrazloženja; to pitanje se tiče isključivo biologije, dok društveni i kulturni čimbenici utječu na razlike među ljudima

Provedena istraživanja oslikavaju isključivo detaljnija pojašnjenja ljudske evolucije, odnosno objašnjavaju doprinos mesa općenitom razvoju ljudske vrste, ali nikako ne sugeriraju da bi se ljudi danas trebali hraniti isključivo mesom.

Izvor: ScienceDaily

Leave a Comment