Iluzija o detoksifikaciji

detoksifikacija-350x350Verzija koju nudi alternativna medicina kao detoksifikaciju ima stvarne nuspojave koje nadmašuju njene zamišljene prednosti.

Termin “detoksifikacija” koristi se za proces odvikavanja osobe od ovisnosti o drogama. U alternativnoj medicini termin se koristi za tretman kojim se tijelo oslobađa od otrova.

Alternativna detoksifikacija je sve probitačnija i dolazi u mnogim oblicima, bilo pomoću prehrane, dodataka parnim kupkama ili svijeća za uši. Zajednička im je postavka da se tijelo može stimulirati da izbaci otrove. Tvrdi se da, ako ne napravimo te tretmane, otrov u tijelu će se taložiti i prouzročit će loše zdravlje. Ipak, takve pretpostavke mogu biti pogrešne i opasne.

Osim u slučaju da je netko teško bolestan, za eliminaciju toksina iz tijela brine se nekoliko organa: primjerice bubrezi, jetra, pluća, koža ili crijeva. U tijelu zdrave osobe ovaj sustav već funkcionira na optimalnoj razini. Zagovornici alternativnog detoksa nisu bili u stanju pokazati da njihovi tretmani u tijelu smanjuju razinu bilo kojeg toksina, iako su takve studije relativno jednostavne za provođenje. Odredi se otrov, izmjeri njegova razina prije i nakon tretmana i usporede se očitanja. Zašto onda ne postoje takve studije? Vjerojatno zato što promotori znaju da rezultati ne bi potvrdili njihove pretpostavke, što bi bilo loše za biznis.

Koncept detoksifikacije nije samo pogrešan, već je i opasan. On implicira da se možemo upuštati u prekomjerno konzumiranje toksina, a onda povratiti ravnotežu tretmanima detoksifikacije. Ova poruka pravi je poticaj za nezdrav način života i stvaranje uvjerenja da si ne možemo naštetiti.

Jedna vrsta detoksifikacije koja je izuzetno popularna je ispiranje crijeva. U konvencionalnoj medicini ova tehnika koristi se primjerice za čiščenje crijeva prije kirurških zahvata. Promoviraju je organizacije i slavne osobe koje zagovaraju alternativu i preporučuju za širok spektar indikacija – alkoholizam, alergije, artritis, astma, bol u leđima, zadah iz usta, nadutost, umor, glavobolju… Moglo bi se nabrajati unedogled. Međutim, ne postoje valjani dokazi proizašli iz kontroliranih ispitivanja koji bi pokazali da ispiranje crijeva vodom utječe na smanjenje razine otrova u tijelu. Niti jedna od brojnih tvrdnji od strane terapeuta i njihovih organizacija nije potkrijepljena valjanim dokazima.

Postoji nekoliko argumenata koji govore protiv ovog tretmana. Percipirana korist nakon tretmana utemeljena je na krivom dojmu. Čak i gubitak težine je lažan – tijelo gubi težinu sadržaja crijeva, a težina samog tijela ostaje ista. Štoviše, postoje i određeni rizici ispiranja crijeva. Popratni učinci mogu biti mučnina, povraćanje, proljev, živčani poremećaji, grčevi i iritacije, kao i gubitak elektrolita, intoksikacija vodom, perforacije crijeva i infekcije, zatajenje bubrega, pankreatitis ili zatajenje srca. Pitanje je i kako utječe voda na korisne bakterije u našim crijevima. Iako su teške nuspojave rijetke, to još uvijek ne mora značiti da nedostatak istinske koristi od irigacije ne nadilazi prednosti tretmana. Posljednjih godina napravljen je niz studija koje potvrđuju da “nisu nađeni znanstveni dokazi koji podržavaju postojanje ove prakse”.

Izvor: TheGuardian

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/iluzija-o-detoksifikaciji/#ixzz2doRFBW7J

Leave a Comment