Doprinos nuklearnog oružja klimatskoj znanosti

Na prvi pogled se može činiti da testiranje nuklearnog oružja ima malo veze s istraživanjem klimatskih promjena. No, ključni istraživački laboratoriji iz Hladnog rata i znanost korištena za praćenje radioaktivnosti te model udara nuklearne bombe, sada su prenamijenjeni od strane okolišnih znanstvenika. Cijela priča se pojavljuje u The Bulletin ef the Atomic Scientists, koji objavljuje SAGE.

U svom članku za izdanje srpanj-kolovoz Bulletin-a, „Entangled histories: Climate Science and nuclear weapons research“, povjesničar Paul Edwards sa Sveučilišta u Michiganu, navodi da klimatske znanosti i testiranje nuklearnog oružja imaju dugu i iznenađujuće intimnu vezu. U svjetlu Fukushima katastrofe, na primjer, Organizacija za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih pokusa je putem globalne mreže mjernih postaja namijenjenih za mjerenje zraka radionuklida pratila radioaktivni oblak koji je nastao iz oštećenih japanskih nuklearnih reaktora . Ta mreža je izravni potomak sustava i računalnih modela napravljenih da prate trag nuklearnih ispadanja za vrijeme testiranja oružja, objašnjava Edwards.

No, načini praćenja zračenja koja se kreću kroz atmosferu mogu se primijeniti u svrhe koje se protežu daleko izvan nuklearne industrije. Praćenje radioaktivnog ugljika za vrijeme kruženja kroz atmosferu, oceane i biosferu je ključno za razumijevanje antropogene klimatske promjene.

Matematički modeli s korijenima u nuklearnoj znanosti su također našli mjesto u alatnoj kutiji okolišnih znanstvenika. Najraniji globalni klimatski modeli oslanjali su se na numeričke metode koje su vrlo slične onima koje su razvili dizajneri nuklearnog oružja za rješavanje jednadžbi dinamike fluida potrebnih za analizu udarnih valova koji nastaju putem nuklearnih eksplozija.

Utjecaji nuklearnog rata na klimu predstavljaju još jedno veliko povijesno raskrižje između klimatske znanosti i nuklearnih pitanja. Bez posla koji su napravili dizajneri i testeri nuklearnog oružja, znanstvenici bi znali mnogo manje nego što znaju sada o atmosferi. Konkretno, ovo istraživanje je uvelike doprinijelo znanju i o ugljičnom dioksidu koji povećava Zemljine temperature, i o aerosolima koji ju smanjuju. Bez klimatskih modela, znanstvenici i politički lideri ne bi u punoj mjeri razumjeli moć nuklearnog oružja koje može uništiti ne samo ljudska bića, nego i druge vrste.

Objekti izgrađeni tijekom Hladnog rata, uključujući i Američke nacionalne laboratorije konstruirane da proizvode oružje, sada koriste svoja moćna superračunala, stručnosti u modeliranju i vještine u upravljanju velikim skupovima podataka za rješavanje opasnosti od katastrofalnih klimatskih promjena. To je koristilo i samim laboratorijima – bez novog smjera, argument za nastavak financiranja ovih laboratorija bi bio manje uvjerljiv – i znanosti i znanstvenicima koji proučavaju klimatske promjene.

“Danas, laboratoriji izgrađeni za stvaranje najstrašnijeg arsenala u povijesti rade sve što mogu kako bi se spriječila druga katastrofa – koja nije prouzročena gigantskim vladama u ratu, nego milijardama običnih ljudi koji žive običnim životima unutar energetskog gospodarstva koje sada moramo ponovo izgraditi,” kaže Edwards.

Izvor: SAGE Publications, znano.st

Leave a Comment