ASMR je orgazam za mozgove ljudi koji užitak pronalaze u neobičnim stimulansima

ASMR_typeNije ništa neobično u činjenici da danas postoje više stotina ljudi koji stvaraju video uratke koje zatim gledaju milijuni na YouTubeu. Ali kada se radi o snimkama koje prikazuju statičnu sliku poklona sa zvukom nekoga tko zamata poklone ili snimkama mlađe ženske osobe koja šapuće besmislice i puše u mikrofon kamere, mogli biste pomisliti da ste došli do zadnje stranice Interneta i trebate ugasiti računalo i malo prošetati na svježem zraku.

Međutim, dva spomenuta primjera tiču se fenomena zahvaljujući kojem je procvjetala cijela jedna mrežna zajednica, a on se odnosi na euforični osjećaj u mozgovima pojedinaca koji su ga doživjeli, a koji znanost tek treba objasniti.

Iako mnogi teško pronalaze riječi kojima bi objasnili što se točno podrazumijeva pod novotvorenicom ASMR – “Autonomous Sensory Meridian Response“, ona se obično objašnjava kao neobičan osjećaj ugodnih trnaca u glavi, na koži lubanje, a koji zatim mogu prolaziti niz leđa kroz kralježnicu do perifernih područja tijela kao odgovor na vizualne, auditivne, olfaktorne ili kognitivne stimulanse.

Stimulansi koji izazivaju ASMR variraju od osobe do osobe, to može biti šaputanje, zvuk olovke na papiru, monotoni govor ili čak zvuk kožne jakne dok se premješta u rukama. Ali nije sve u zvukovima, to mogu biti trenuci kada netko svoju pažnju koncentrira na vama, kao na primjer tijekom pregleda kod okulista ili za vrijeme posjeta frizeru dok vas češlja, masira tjeme ili reže šiške.

Dok prethodno spomenuti, ali i brojni drugi video uradci na YouTubeu jednima pomažu kako bi se opustili ili uspjeli lakše zaspati, drugi se pitaju što je toliko uzbudljivo, odnosno, u čemu točno neki pronalaze užitak gledajući iznimno duge, dosadne snimke zvuka sušila za kosu, ljudi koji objašnjavaju kako slagati ručnike ili igranje uloga zubar – pacijent, maniker/tattoo majstor/svemirski putnički agent – klijent i slično.

Mit postaje činjenica

Psiholog Tom Stafford s britanskog sveučilišta u Sheffieldu tvrdi da fenomen čije ime do 2010. godine nije ni postojalo upućuje na to da većina ljudi koji su doživjeli taj osjećaj su ga sačuvali u sjećanju ili zaboravili, ali nisu o njemu govorili, te da u znanstvenim okvirima nije ni postojao. Međutim, brojne rasprave na Internetu među običnim ljudima osigurale su potvrdu da su taj neimenovani osjećaj dijelili mnogi. Brojni pojedinci koji su se do tada smatrali neobičnima su najednom shvatili da su zapravo dio jedne grupe ljudi sa zajedničkim iskustvom.

Danas o tome postoje mrežne stranice, forumi, čak i članak na Wikipediji, ali i brojna imena uključujući “attention induced euphoria”, “the unnamed feeling” ili “brain orgasm – braingasm“ (potonje ime možda navodi na pogrešno mišljenje o fenomenu, s obzirom na to da ima i svoje periferne manifestacije).

Aktivacija osjećaja užitka u mozgu?

Postavlja se pitanje koliko je stvaran taj osjećaj? Doživljavaju li svi ti ljudi istu stvar? Rađamo li se s time ili je to nešto naučeno? Koliko se često javlja? Znanstvenici nisu pronašli odgovor na ova, ali ni na brojna druga pitanja o fenomenu koji do sada nije bio podvrgnut sistematskim znanstvenim istraživanjima.

Steven Novella, istaknuti neuroznanstvenik s Yale University School of Medicine u svom blogu osvrnuo se na fenomen ASMR za koji pretpostavlja da bi neurološki uzroci mogli biti manji napadi ili da je to jednostavno način aktiviranja osjećaja užitka. S obzirom na to da ljudski mozgovi nisu međusobni klonovi i da postoji veliki raspon onoga što nam se sviđa i ne sviđa, postoje pojedinci ili čak subkulture koje imaju drugačiji obrazac stimulacije užitka nego što je uobičajeno. Tako je moguće da jedan dio populacije zahvaljujući svojim neurološkim vezama može doživjeti određene zadovoljavajuće osjećaje, te nakon toga tražiti druge, slične pokretače istih (što možda uključuje procese učenja ili kondicioniranja). Novinar Huffington Posta Nicholas Tufnell pisao je tome kako je pomalo postao ovisan tražeći nove ASMR stimulanse koji su mu pomogli u borbi protiv nesanice.

Potrebno je provesti temeljita istraživanja ovog fenomena, tako dr. Novella navodi moguće upotrebe funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) ili transkranijalne magnetne stimulacije (TMS) mozgova ljudi tijekom doživljavanja ASMR nasuprot kontrolnoj skupini, kako bi se utvrdilo postoje li razlike te može li se slično iskustvo potaknuti kod ljudi koji nisu među onima koji mogu doživjeti takve osjećaje.

“Autonomous Sensory Meridian Response“ je samo jedan od primjera kompleksnosti našeg mozga te se može pretpostaviti da će broj čudnovatih video uradaka i ljudi koji ih gledaju biti u porastu kako ovaj fenomen bude dobivao sve više pažnje na Internetu.

Izvor: BBC, TheNess, NewsFeed

Related Posts

Share This

Leave a Comment