A zašto ne bismo samo isprintali više novaca?

moneyČesto se ljudi pitaju – ne bi li svi mi postali bogatiji ako isprintamo više novaca ? U nastavku donosimo odgovor na pitanje.

Kada bismo isprintali više novaca, cijene bi rasle, tako da nam nebi bilo ništa bolje nego što je bilo prije. Da bismo vidjeli zašto je tome tako, mi ćemo pretpostaviti da to nije istina, te da se cijene neće povećavati puno sad kad smo drastično povećali količinu novca. Razmotrimo slučaj Sjedinjenih Američkih Država. Pretpostavimo da SAD odluči povećati količinu novca na način da svakom muškarcu, ženi i djetetu pošalje omotnice pune novca. Postavlja se pitanje što će ljudi učiniti s tim novcem? Dio tih novaca će sigurno biti stavljen na štednju, dio će se potrošiti na otplatu duga kao što su hipoteke i otplate kreditnih kartica, no većina će ipak biti potrošena. Vjerojatno bi mnogima prva stvar koju bi učinili bila otići do trgovine i kupiti neki proizvod. Uzmimo za primjer trgovinu računalnom opremom i kupnju računala.

Što bi se dogodilo ako nećete biti jedini koji pohitaju kupiti to računalo? Ovo predstavlja problem za tu trgovinu računalnom opremom. Bi li bilo boje da su njihove cijene ostale iste, a da nemaju dovoljno računala za prodati svakome tko želi jedno, ili bi bilo bolje da dignu cijene? Ako pretpostavljate da bi trebali povisiti cijenu računala, u pravu ste. Vrlo je vjerojatno da će njihova odluka biti povisiti svoje cijene. Ako ta određena trgovina računalima (zajedno sa svima ostalima) odluči odmah povisiti svoje cijene, tada bi se dogodila masovna inflacija, a vrijednost našeg novca tada postaje podcijenjena.

Budući da pokušavamo utvrditi da se to neće dogoditi, pretpostavimo da trgovina računalne opreme i drugi trgovci ne povećaju cijenu računala. Da bi cijena računala ostala stabilna, njihova opskrba će morati ispuniti ovu dodatnu potražnju. Ako postoji manjak računala, sigurno je da će cijena rasti, a potrošači koji ne mogu dobiti računalo će platiti više nego što je trgovina računalnom opremom u normalnim okolnostima naplaćivala.

Za ne rastuću maloprodajnu cijenu računala, trebati ćemo proizvođača računala, koji će povećati proizvodnju kako bi zadovoljio povećanu potražnju. Dakako, to neće biti tehnički moguće u nekim industrijama, zato što postoje ograničenja kapaciteta (strojeva, prostora u tvornici itd.) koji ograničavaju koliko se proizvodnja može povećati u kratkom vremenskom razdoblju. Također nam je potreban proizvođač, ne da naplaćuje trgovca, jer bi to izazvalo povećanje cijene one iste trgovine računalnom opremom koje bi bile teret za potrošače, nego da pokuša stvoriti scenarij u kojem cijena računala jednostavno ne raste. Po toj logici mi također trebamo pojedinačne troškove proizvodnje računala koje neće rasti. To će biti teško za one tvrtke od kojih proizvođač kupuje dijelove jer će osjećati pritisak, ali u isto vrijeme će imati poticaj za podizanjem cijena kao i proizvođač. Ako proizvođač proizvede više računala, mora zaposliti ljude da mu odrade te potrebne dodatne radne sate, a taj trošak ne smije povećati jediničnu cijenu računala, inače će proizvođač morati povećati cijenu računala koju plaćaju distributeri.

Plaće su u osnovi cijene rada, odnosno satnica je cijena koju radnik naplaćuje za jedan sat svog rada. Biti će nemoguće da satnica ostane jednaka. Dio dodatnog rada može se dobiti kroz prekovremeni rad zaposlenika. Jasno je da to povećava troškove, a radnici vjerojatno nisu jednako produktivni po satu kada rade 12 sati dnevno ili kad rade osam sati. Mnoge tvrtke će morati zaposliti dodatne radnike. Ova potreba za dodatnim radnicima će izazvati rast plaća, jer će tvrtke morati ponuditi veće plaće kako bi radnici došli k njima raditi. Također, one će morati paziti da prethodno zaposleni radnici ne prestanu raditi za njih.

Kada biste dobili omotnicu punu novaca, mislite li da biste radili više ili manje radnih sati? Pritisci na tržištu rada zahtijevaju povećanje plaće, tako da se onda i cijena proizvoda mora povećati.

Ubrzo nakon velikog povećanja u količini novca cijene proizvoda će narasti zbog:

1. Ako ljudi imaju više novaca, više će novaca i trošiti, pa će prodavači biti prisiljeni povisiti cijene, da im ne ponestane proizvoda.

2. Prodavači koji ostanu bez proizvoda pokušati će ponovno pokrenuti nabavu. Oni će se suočiti s istom dilemom kao i trgovci: ili će morati podići cijene ili će se morati suočiti s nestašicom proizvoda jer nemaju mogućnosti stvoriti dodatni proizvod, a ne mogu naći radnu snagu s cijenom rada koja će biti dovoljno niska da opravda dodatnu proizvodnju.

Vidjeli smo zašto povećanje količine novca uzrokuje rast cijena. Ako bi isporuka dobara porasla dovoljno, faktori 1 i 2 bi se mogli međusobno uravnotežiti, pa bismo mogli izbjeći inflaciju. Dobavljači će proizvesti više dijelova ukoliko cijena rada i cijena sirovina ne porastu. Međutim, vidjeli smo da će se povećati. U biti, vjerojatnije je da će se povećati do te razine gdje će biti optimalno da tvrtka za proizvodnju proizvodi upravo onoliko proizvoda koliko bi proizvodili da ukupna količina novaca nije porasla.

To nas dovodi do toga zašto bi se značajno povećanje količine novca moglo činiti kao dobra ideja. Kada kažemo da bismo željeli više novca, zapravo ono što želimo reći je da bismo htjeli više bogatstva. Problem je da, ako svi imamo više novaca, svaki pojedini čovjek neće biti ništa bogatiji. Budući da isti broj ljudi trči za istom količinom dobara, prosječno ne mogu biti bogatiji nego što su bili prije.

Izvor: Economics.About

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/zasto-ne-bismo-samo-isprintali-vise-novaca/#ixzz2idpJ2wCm

Leave a Comment