Tko je spreman na rizik i što utječe na sklonost riskiranju

Uobičajen je stav da žene rjeđe riskiraju od muškaraca, kao i da adolescenti uvijek naglo donose odluke ne razmišljajući o njihovim posljedicama. Prema autorima novog rada koji će biti objavljen u Perspektivama za psihološku znanost, stručnom časopisu Društva za psihološku znanost, u stvarnosti je pitanje tko i kada riskira puno složenije. Adolescenti mogu biti jednako razboriti kao i svi ostali, a u nekim situacijama žene su spremne na veći rizik od muškaraca.


Velik dio znanja psihologa o spremnosti na rizik potječe iz laboratorijskih istraživanja gdje je zadatak ispitanika bio odabrati između sigurne svote novca ili kockanja za veću svotu. Međutim, takva vrsta donošenja odluke nije ista kao i odlučivanje za ili protiv bungee jumpinga, brze vožnje na putu kući ili korištenja prezervativa. Istraživanja u zadnjih desetak godina pokazala su da način na koji ljudi donose odluke na jedom polju ne mora odgovarati onome na nekom drugom.

“Tipičan je stav da žene rjeđe riskiraju od muškaraca, da to počinje već u ranom djetinjstvu, u svim kulturama, itd.” rekao je Bernd Finger sa Sveučilišta Columbia i Sveučilišta u Amsterdamu, koji je zajedno s Elkom Weber napisao rad. Međutim, stvarnost je složenija. Muškarci su spremniji riskirati na polju financija, a žene češće u situacijama u društvu – kategoriji koja, primjerice, uključuje započinjanje nove karijere u kasnim tridesetima ili otvoreno iznošenje stava o neomiljenim temama na poslovnim sastancima.

Čini se da takve razlike u percepciji postoje jer muškarci i žene različito doživljavaju rizik, što može biti posljedica toga koliko su upoznati sa situacijama. “Ako imate više iskustva s riskantnim situacijama, ne doživljavate ih tako opasnima”, ističe Figner. Razlike u načinu na koji dječaci i djevojčice tijekom odrastanja upoznaju svijet mogu im olakšati suočavanje s rizikom.

Adolescenti su poznati po svom rizičnom ponašanju. Međutim, kad su tijekom laboratorijskih istraživanja morali mirno promisliti o nekoj situaciji, psihološki znanstvenici su otkrili da su adolescenti jednako oprezni kao i odrasli i djeca. Figner kaže da razliku između laboratorija i stvarnog svijeta dijelom čini mjera povezanosti osjećaja s donošenjem odluke. U eksperimentu u kojem su u adolescenata bili izazvani snažni osjećaji (sa zadatkom koji uključuje kockanje u kojem su se postepeno odlučivali za sve veći rizik te odmah dobivali povratnu informaciju o uspjehu, što je puno sličnije postepeno rastućim ili dinamičnim riskantnim odlukama u stvarnosti), bitno su se razlikovali od djece i odraslih te su bili spremni na veći rizik, što je istraženo i u stvarnim situacijama.

Figner smatra da u svim dobnim skupinama osjećaji mogu utjecati na donošenje riskantnih odluka, a ne samo u adolescenata. Osjećaj ne mora biti izazvan u samom trenutku donošenja odluke. Ako ste primjerice ljutiti zbog svađe, kasnije se možete odlučiti za prebrzu vožnju.

“Naposljetku bismo svojom studijom htjeli promicati znanje koje ljudi mogu iskoristiti kako bi donosili odluke koje su za njih dugoročno korisnije”, ističe Figner. Cilj nije izbjeći rizik – već se i samim jutarnjim izlaskom na ulicu povećava vjerojatnost stradanja u prometnoj nesreći. Figner se nada da će ljudi, nakon što shvate kada i kako se riskira, potaknuti na donošenje takvih odluka zbog kojih poslije neće žaliti, bilo odmah ili tek nakon nekoliko godina.

Izvor: Association for Psychological Science; znano.st

Comments Closed