Povijest imena astronomskih objekata

PUBLISHED by catsmob.com

PUBLISHED by catsmob.com

Ljudski um prodro je dublje u svemir nego ikad prije, no svejedno otkrivamo nove stvari koje zahtijevaju nove objekte koji zahtijevaju nova imena. Neka imena imaju drevne korijene; neka, poput crnih rupa nastale su iz moderne pop kulture. No, većina ljudi, čak i oni koji te nazive svakodnevno koriste, rijetko se zapitaju odakle ti nazivi potječu. Kroz objašnjavanje porijekla naziva svemirskih pojava, upoznat ćemo se s djelićem povijesti znanosti.

Astronomija

Počnimo od početka. Rijetko se razmišlja o značenju riječi „astronomija” jer se pretpostavlja da znači „znanost o zvijezdama” ili našem području bliži naziv „zvjezdoznanstvo”. To je blizu, ali ne u potpunosti točno.
Astronomija dolazi od grčkih riječi astron i nomos, što doslovno znači „zakon zvijezda” ili „običaj zvijezda”. Razlika je značajna. Izvorna svrha astronomije nije bila razumijevanje strukture svemira, već uočavanje načina na koje kretanje zvijezda utječe na život na Zemlji. Astrologija, kao odvojena grana, nije bila priznata sve do 14. stoljeća – sve dotad astronomija i astrologija bile su jedno te isto.

Planet

Još jedna drevna grčka riječ planetes, što znači lutalica. Očit je i razlog iz kojeg je planet dobio to ime. Planeti lutaju nebom, za razliku od zvijezda koje ostaju na istom mjestu (bar za životnog vijeka jednog čovjeka). Moderni astronomi razvili su detaljno razrađen sustav imenovanja novih asteroida, mjeseca te različitih pojava na planetima. Sustav, pod paskom Međunarodne astronomske unije, začudo ne sadrži pravila imenovanja novih planeta.

Galaksija

Ime se izvodi iz starogrčke riječi gala (mlijeko), zbog izgleda Mliječne staze koja izgleda poput razlivenog mlijeka na nebu. Naziv Mliječna staza prvi put upotrebljava Chaucer u 14. stoljeću u svojoj priči „Kuća slave”: „Pogledajte tamo, o, galaksiju koju nazvaše Mliječnom stazom…”
A koncept da je svemir prepun drugih galaksija nije usvojen sve do 1929. godine.

Nova

Riječ znači novo na latinskom i prvi put je upotrijebljena u knjizi „De Stella Nova” (Nova zvijezda) koju je napisao tadašnji astronom Johannes Kepler. U toj knjizi Kepler opisuje zvijezdu koja se iznenada pojavila 1572. godine (za koju danas znamo da u pitanju nije bila nova zvijezda već umiruća, eksplodirana zvijezda, nazvana Tychova supernova).

Supernova

1930-ih, nevjerojatno kreativan i legendarno plah švicarski astronom Fritz Zwicky shvatio je da postoje dvije klase eksplodirajućih zvijezda – obične nove i druge koje su mnogo sjajnije i mnogo moćnije, a nazvao ih je supernove.

Tamna materija

Zwicky je odgovoran i za ovaj naziv, ali i za otkriće tamne materije. U svojim istraživanjima kretanja galaksija shvatio je da postoji neka nevidljiva materija koja ima gravitacijski utjecaj na galaksije. Nakon više istraživanja, u radu objavljenom 1933. godine tu je nevidljivu materiju nazvao „dunkle Materie”, odnosno tamna materija. Još uvijek ne znamo što je zapravo tamna materija.

Veliki prasak

Danas popularan naziv za eksplozivan početak svemira skovao je netko tko zapravo i nije vjerovao u tu teoriju. Astronom Fred Hoyle preferirao je drugačiji model, model „mirnog stanja” svemira, po kojem se svemir širi, ali nema ni početka ni kraja. 1948. godine u radio-emisiji Hoyle je suparničku teoriju nazvao „Velikim praskom”. Mnogi su znanstvenici pomislili da se Hoyle izruguje, ali Hoyle je inzistirao na objašnjenju da je samo htio razjasniti razliku između te dvije ideje.

Crna rupa

Tko je zapravo smislio ovo ime? Nikad nećemo točno znati. Zasluge za ime pripisuju se fizičaru Johnu Wheeleru, koji je zaslužan i za mnogo teorijskih razumijevanja tih bizarnih objekata. Na konferenciji u New Yorku 1967. godine upitao je publiku kako da nazove taj objekt. Netko je iz publike viknuo „crna rupa”. Wheeleru se ideja svidjela, redovno ju je otada koristio i naziv je ostao do danas. Fizičar Richard Feynman korio ga je što je izabrao ime s tako „zločestim” konotacijama.

Crvotočina

Još jedan specijalitet Johna Wheelera. Prvi put ga je upotrijebio u radu objavljenom 1957. godine, a u kojem istražuje mogućnost povezivanja udaljenih područja svemira, gotovo poput tajnog tunela koji povezuje dvije udaljene lokacije u svemiru. Iz neznanog razloga, Richard Feynman nije se žalio na ovaj naziv.

Kvazar

Svi ostali nazivi povezani su poznatim imenima u povijesti znanosti. Ovaj naziv ima iznenađujuće porijeklo. Američki astronom, Alan Sandage, prvi je identificirao kompaktan, nevjerojatno moćan astronomski objekt kojeg danas zovemo kvazar. Ali, ime je došlo od kinesko-američkog astronoma Hong-Yee Chiu, a bilo je objavljeno ne u znanstvenom časopisu, već u kvazi-popularnom članku u časopisu Physics Today. Chiu je napisao: „Naprimjer, u ovom će radu biti korištena skraćenica kvazar.” (Kvazar je skraćenica od „kvazi-stelarni radio izvor”).

Tamna energija

Ovo je najnoviji i posljednji naziv na ovoj listi, no tamna energija je najintrigantnija misterija današnje kozmologije. Označava neznanu silu koja gura svemir u svim smjerovima, uzrokujući brže širenje svemira. Kozmolog Michael Turner skovao je ime „tamna energija” kako bi označio i esenciju te energije i njenu potpuno nepoznatu prirodu. Ovaj naziv često se miješa s tamnom materijom.

Izvor: DiscoverMagazine

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/povijest-imena-astronomskih-objekata/#ixzz328rdcAXi

Leave a Comment