Geološka povijest ne podržava Darwinovu teoriju o postupnoj evoluciji

Darwinovu teoriju o postepenoj evoluciji ne podržava geološka povijest, zaključuje New York University geolog Michael Rampino u eseju u časopisu Historical Biology.


U stvari, Rampino primjećuje da je točniju teoriju o postepenoj evoluciji, koja kaže da su duga razdoblja evolucijske stabilnosti poremećena katastrofalnim masovnim izumiranjima života, dao škotski vrtlar Patrick Matthew prije Darwinovog objavljenog djela na tu temu. “Matthew je otkrio i jasno iznio ideju o prirodnoj selekciji, koja se odnosi na podrijetlo vrsta i stavio je u kontekst s geološkim zapisima obilježenih katastrofalnim masovnim izumiranjima praćenih s relativno brzim adaptacijama”, kaže Rampino, čije istraživanje o katastrofalnim događajima uključuje istraživanja o vulkanskim erupcijama i udarima asteroida. “U tonu nedavno prihvaćane važnosti katastrofalnih masovnih izumiranja vrsta u povijesti života, možda je vrijeme da se uzmu u obzir evolucijski pogled Patrick Matthewa, koje su mnogo više u skladu s postojećim idejama o biološkoj evoluciji od Darwina pogleda.”

Rampino ističe da je Matthew (1790.-1874.), objavio izjavu o zakonu prirodnog odabira u malom crvenom Dodatku njegovoj knjizi iz 1831. godine Naval Timber and Arboriculture. Iako i Darwin i njegov kolega Alfred Russel Wallace priznaju da je Matthew bio prvi koji je iznio teoriju prirodne selekcije, povjesničari su to otkriće teorije pripisali Darwinu i Wallaceu. Darwinove knjižice pokazuju da je došao na ideju 1838. godine,te napisao esej o prirodnoj selekciji već 1842. godine nakon što se Matthewov rad pojavio. Darwinova i Wallaceova teorija je službeno predstavljena 1858. godine na sastanku znanstvene zajednice u Londonu. Darwinovo Origin of Species pojavilo se godinu dana kasnije.

U Dodatku Naval Timber and Arboriculture, Matthew opisuje teoriju o prirodnoj selekciji na način na koji je Darwin kasnije ponovio: “Postoji prirodni zakon koji je univerzalan u prirodi, koji nastoji uzvratiti svakom reproduktivnom biću na najbolji mogući način koji odgovara njegovom stanju … Kako je polje egzistencije ograničeno i unaprijed zauzeto, ono je samo teže, više robusnije, bolje prilagođeno za okolnosti individua, koje su u stanju boriti se prema naprijed do zrelosti … ” Međutim, u objašnjenju sila koje su utjecale na ovaj postupak, Matthew je vidio katastrofalne događaje kao glavni faktor, koji je održavao masovna izumiranja ključna za proces evolucije: “… sva živa bića moraju smanjiti postojanje do te mjere da se nezauzeta polja mogu osnovati za nova divergencijska grananja života … ti se ostaci, u međuvremenu modeliraju i prilagođavaju … na promjene u okolnostima.

Kada je Darwin objavio Origin of Species gotovo tri desetljeća kasnije, on je eksplicitno odbacio ulogu katastrofalnih promjena u prirodnoj selekciji: “Stara predodžba o tome da su svi stanovnici Zemlje izbrisani nakon katastrofa u uzastopnim periodima je vrlo općenito dana, “napisao je Darwin. Umjesto toga, Darwin je naveo teoriju evolucije koja se temelji na borbama u tijeku za opstankom među pojedincima unutar populacije postojećih vrsta.On tvrdi da je taj proces prirodne selekcije, trebao dovesti do postupnih promjena u karakteristikama organizama koji preživljavaju. Međutim, kao što Rampino ističe, geološka povijest je sada općenito shvaćena kao povijest obilježena dugim razdobljima stabilnosti isprekidanih velikim ekološkim promjenama koje su se javljale i brzo i u epizodama, stavljajući sumnju na Darwinovu teoriju da “se većina evolucijskih promjena dogodila vrlo postupno pri kompeticiji između organizama te postajanjem bolje prilagođenim relativno stabilnom okruženju.”

“Matthewov doprinos je u velikoj mjeri u to vrijeme ignoriran, i uz nekoliko iznimaka, uglavnom se nalazi samo kao fusnota u modernim raspravama o otkriću prirodne selekcije”, zaključuje Rampino. “Drugi su rekli da je Matthewova teza bila objavljena u previše neshvaćenom mjestu da bi ju primijetila znanstvena zajednica, ili da je ta ideja bilo toliko daleko ispred svog vremena da ju se nije moglo povezati s općeprihvaćenim znanjem. Kao rezultat toga, njegovo otkriće je prerano odbačeno i necijenjeno kao znanstvena ideja.”

Izvor: New York University; znanost.com

Related Posts

Share This

Leave a Comment