Kontaminacija Fukušime trajat će desetljećima?

Poljoprivrednici prefekture Fukušima, koja je četvrti najveći proizvođač riže u Japanu, ove bi godine mogli odustati od sjetve zbog straha da svoje kontaminirane proizvode neće moći nikome prodati.

‘Poljoprivrednici ne mogu uzgajati ništa ako im vlasti ne daju garancije da su njihova polja sigurna za uzgoj hrane’, rekao je Takuo Ičija, menadžer Središnje unije poljoprivredne kooperacije, najveće japanske udruge farmera. ‘Zabrinutost zbog radioaktivnog zagađenja mogla bi ugroziti sjetve ne samo u Fukušimi već i u susjednim prefekturama.’

Azijski mediji javljaju da trgovci Hong Konga, Singapura i Sydneyja posljednjih dana izbjegavaju japanske prehrambene proizvode zbog straha od radijacije. Japanske vlasti također su zabranile otpremanje mliječnih proizvoda i povrća nakon što je u nasumičnim testovima otkriveno 99 kontaminiranih namirnica.

Japansko ministarstvo poljoprivrede prikuplja podatke o prihvatljivim razinama radijacije tla za svaki pojedini usjev, no testiranja tla počet će sredinom travnja kada poljoprivrednici Fukušime obično kreću sa sjetvom riže.

Čelnik japanskog ureda za sigurnost hrane Takaši Himeda smatra da bi tvrtka Tokyo Electric Power (TEPCO) trebala poljoprivrednicima isplatiti odštete ako budu prisiljeni odustati od uobičajenih radova. Očekuje se da bi potraživanja na račun šteta mogla doseći oko milijardu i pol dolara. Zbog dvojbenog upravljanja krizom, mnogi u Japanu traže ostavku direktora tvrtke Masatake Šimizua.

Vlasti su u selu Iitate, oko 40 kilometara od Fukušime u tlu otkrile oko 163.000 Becquerela po kilogramu radioaktivnog cezija te 1,17 milijuna Becquerela radioaktivnog joda. No konačne razmjere kontaminacije i šteta još je teško predvidjeti.

Razmjere zagađenja teško je prorcijeniti

Hrvatski stručnjak za nuklearnu sigurnost prof. dr. Zdenko Šimić, kaže da su informacije o ozračenosti tla i drugim čimbenicima previše oskudne da bi se mogli izvesti neki konkretni zaključci.

‘Umjesto da se šteta minimalizira, u Fukušimi je nažalost napravljen niz pogrešaka koje su izazvale praktički najveću moguću havariju’, rekao je za tportal dr. Šimić. ‘Tvrtka TEPCO se u početku dvoumila hoće li u reaktore ubacivati morsku vodu. Nastojeći osposobiti normalne sustave hlađenja, izgubili su vrijeme i propustili priliku da izbjegnu ono najgore. Da su reaktore odmah počeli hladiti morskom vodom, ništa se ne bi dogodilo.’

Prema hrvatskom profesoru, radioaktivne razine u samoj elektrani rezultat su činjenice da se jako kasni sa sanacijom zbog čega su sustavi počeli popuštati. ‘Reaktor i kontejnment su predugo bili izloženi nenormalnim uvjetima, korozivnim čimbenicima i tlaku pa su popustili. To što curi u samom krugu elektrane ne čini mi se toliko problematičnim koliko ono što je iscurilo iz kontejnmenta i bazena, osobito bazena broj četiri. Zbog svega toga čini se da će dio teritorija u Fukušimi ipak biti kontaminiran. Međutim, na temelju dostupnih informacija ne bih se usudio komentirati koliki će biti razmjeri kontaminacije i koliko će ona potrajati. To će ovisiti o nizu čimbenika. Prije svega treba znati koliko je i čega iscurilo iz reaktora te koje su meteorološke prilike u to vrijeme vladale. Prema postojećoj japanskoj karti, oko 50 posto kontaminacije je otišlo na istok prema Pacifiku, a ostatak se širio usko u dva smjera – prema jugu i sjeverozapadu. Zapad i jugozapad ostali su uglavnom nedirnuti. No za neka ozbiljnija predviđanja potreban je niz preciznih informacija kojima u ovom trenutku vjerojatno ne raspolaže ni TEPCO.’

Dr. Šimić smatra da najveći problem trenutačno predstavlja radioaktivni cezij. ‘Izravno iz reaktora s parom su izašli cezij i jod. Iako se spominju uran i plutonij, mislim da su u okoliš iscurile tek neznatne količine tih elemenata. Jod ima vrijeme poluraspada osam dana, tako da on nije naročito opasan. Međutim, vrijeme poluraspada cezija je oko 30 godina što znači da će njegove količine kroz tri desetljeća pasti za 50 posto, a kroz 60 godina za 75 posto. Iz bazena su još mogli iscuriti i neki drugi radioaktivni elementi nastali u procesu fisije, no teško je znati o kolikim je količinama riječ’, objasnio je Šimić.

Ako je tlo zagađeno velikim količinama cezija i drugih opasnijih radioaktivnih materijala, kaže Šimić, kontaminacija se može zadržati desetljećima. ‘U Černobilu su pokušavali skidati slojeve terena kako bi uklonili intenzivno zračenje, međutim to im nije pošlo za rukom. Zračenje je previše ušlo u sve materijale, stijene, stabla i sl. Černobil ni danas nije sasvim čist.’

Panika je ipak uvelike pretjerana

Unatoč činjenici da se japanska kriza od samog početka do danas razvijala prema najgorem mogućem scenariju, dr. Šimić se nada da ozbiljnih i dugotrajnih posljedica neće biti. ‘Smatram da je panika koja se zbog toga diže, osobito u Europi i kod nas ipak iracionalna i pretjerana. Razine radioaktivnosti se vrlo lako mogu mjeriti pa svatko tko ima uređaj, a načuo je nešto o dozvoljenim razinama zračenja može dizati uzbunu. Iako je Japan neusporedivo dalje od Černobila, ljudi ovdje paničare i spominju mjere zaštite od radijacije, što je besmisleno’, objasnio je hrvatski stručnjak.

Sličnu poruku šalje i internetski časopis LiveScience. Prema njegovu pisanju izloženost jednom sievertu (Sv) zračenja povećava vjerojatnost obolijevanja od raka za oko četiri posto. Čovjek bi trebao konzumirati 77 milijuna Becquerela radioaktivnog joda da bi primio zračenje od jednog Sv. Drugim riječima, trebao bi popiti 370.000 litara vode iz Tokija u kojoj je najviše utvrđeno 210 Becquerela po litri da bi mu se vjerojatnost obolijevanja od raka povećala za četiri posto. Za to bi mu trebalo 530 godina ispijanja osam čaša vode dnevno. Naravno, puno prije bi umro od cigareta ako je pušač ili jednostavno od tarosti.

Izvor: tportal.hr

Comments Closed